Početna Hrvatska Obitelj 90-godišnje Splićanke u šoku: ‘Vlasnik staračkog doma u Kaštelima dobio je...

Obitelj 90-godišnje Splićanke u šoku: ‘Vlasnik staračkog doma u Kaštelima dobio je stan potpisom naše dementne tete‘

2733
UDIO
U Sukojišanskoj ulici u Splitu, lokaciji praktički usred grada, nalazi se stambeni prostor od 35 četvornih metara čija je vlasnica Dragica G.
Foto: Joško Šupić/Cropix

Ljude poodmakle životne dobi nije teško uvjeriti da potpišu nešto “za njihovo dobro”, primjerice da nekome koga uopće ne poznaju ostave svoju kuću ili stan.

Pogotovo kad se radi o osobama koje zbog svog narušenog zdravstvenog stanja ne mogu same o sebi brinuti, a takav je i slučaj 90-godišnje Dragice G. iz Splita koja je u prosincu 2020. završila u privatnom obiteljskom domu u Kaštel Lukšiću. Dvije godine poslije, mladi hvarski odvjetnik Nikola Hraste podnio je, u ime njezine nećakinje Nade D. koja je jedina živuća rodbina 90-godišnjakinje, kaznenu prijavu protiv Marija D., odgovorne osobe privatnog doma i to zbog zlouporabe položaja i ovlasti te zbog sklapanja lihvarskog ugovora.

Naime, prema prijavi koju je nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zaprimilo početkom godine pokrenuvši izvide, Mario D. je iskoristio činjenicu s kojom je vrlo dobro upoznat, a to je da starica koja je korisnica njegova doma ima dijagnosticirano mentalno oštećenje “u obliku progresivne senilne demencije i psihoorganskog sindroma” te smanjenu sposobnost rasuđivanja.

Odveo je ženu kod javne bilježnice u Solinu te je 23. prosinca 2021. s njom zaključio i solemnizirao ugovor o doživotnom uzdržavanju. Na osnovu toga je već idući dan stekao posjed na njezinu stanu površine 35 kvadrata na četvrtom katu zgrade u Sukojišanskoj ulici u Splitu, te je u zemljišnim knjigama ishodio zabilježbu po kojoj je nakon smrti starice ovlašten na upis uknjižbe vlasništva nad stanom.

Ugovorom se obvezao da će joj o svojem trošku osigurati smještaj u obiteljskom domu, brinuti se o njezinoj prehrani i zdravstvenom stanju, kupovati joj lijekove, odjeću i obuću te se brinuti o “spremanju i održavanju sobe koju koristi, kao i da će osigurati pranje, peglanje i čišćenje njezine odjeće i obuće”. Sve to ne bi možda bilo čudno da starica već godinu dana ranije nije sve to plaćala sa 7000 kuna mjesečno koliko je koštao njezin smještaj u privatnoj ustanovi.

Nećakinja 90-godišnjakinje za cijelu je priču saznala potpuno slučajno, posredstvom susjede koja je ženi pomagala u svakodnevnom životu sve dok jednog dana u studenome 2020. stanari zgrade u kojoj je živjela Dragica G. nisu osjetili jak miris plina iz njezina stana. Pozvana je policija koja je intervencijom spriječila potencijalnu katastrofu te je umirovljenica prevezena na Odjel psihijatrije KBC-a Split gdje je bila od 23. studenoga do 4. prosinca 2020. godine.

– Ta je gospođa u listopadu 2020. meni i sestri dala punomoć za svoj bankovni račun i mi smo joj kupovale sve što treba, podizale mirovinu i plaćali račune, a organizirali smo i da joj se dostavlja ručak svaki dan jer nije uredno jela i hranila se. Poznajem je od djetinjstva, bila je dobra prijateljica mojih roditelja i pomagala sam joj iz ljubavi, bilo mi je žao i željela sam da dostojno proživi svoju starost.

Nakon što ju je policija odvela, psihijatri su rekli da ima oblik staračke demencije i da ne može samostalno funkcionirati, a to sam i sama primjetila jer je često nepovezano pričala i umišljala stvari poput toga da joj netko izlazi iz ormara, krade posuđe, da netko ostavlja svoju odjeću i slično. Zato sam se angažirala i našla joj smještaj u tom privatnom domu.

Ona nije svjesna svog stanja i misli da može sama živjeti te je govorila da sam joj ukrala svu ušteđevinu. Organizirala sam joj i plaćanje smještaja u domu od njene mirovine i od mjesečne naknade za invalidninu te ušteđevine – ispričala je Sandra R. odvjetniku Hrasti.

Trenutno živi u inozemstvu i prva je primjetila da se nešto čudno događa posebno kad je Mario D. tražio od nje i sestre staričinu osobnu iskaznicu i bankovnu karticu kako bi navodno smirio staricu koja se uznemirila. Do danas ih nije vratio.

Sandra R. je Dragici G. plaćala dom sve dok nije saznala za potpisivanje ugovora i to u siječnju 2022. kada su je susjedi u zgradi izvijestili da je u poštanski pretinac ubačeno sudsko rješenje o zabilježbi. Kada je o svemu pisala Centru za socijalnu skrb odgovorili su joj da nisu nadležni, jer Dragica G. formalno nije lišena poslovne sposobnosti.

Zanimljivo je i da su prilikom odlučivanja o pravu 90-godišnjakinje na invalidsku naknadu po zahtjevu Ministarstva mirovinskoga sustava i socijalne politike dva vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom utvrdila da postoji “mentalno oštećenje, teški invaliditet i trajnom promjenom u zdravstvenom stanju” i o tome postoji pisano mišljenje.

– U određenim malicioznim situacijama ugovor o doživotnom uzdržavanju može biti vrlo učinkovit alat da navodni davatelji uzdržavanja “jeftino” steknu znatnu materijalnu korist od osoba starije životne dobi, koje primjerice, radi narušenog zdravstvenog stanja nisu sposobne rasuđivati pa se upuste u takav pravni posao premda ne shvaćaju značenje svog postupanja.

U konkretnom slučaju postoje snažne indicije da je osoba zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi i kojoj je prethodno 90-godišnja navodna žrtva već bila povjerena na čuvanje i skrb, zaključila sa svojom štićenicom zaseban ugovor o doživotnom uzdržavanju prema kojemu kao protučinidbu za navodno buduće uzdržavanje stječe vlasništvo stana u Splitu nakon što primateljica uzdržavanja premine.

Štićenica zajedno sa svojom mirovinom i mjesečnom invalidninom koju prima upravo na ime ustanovljenog mentalnog oštećenja, ima dovoljna financijska sredstva kojima je uredno podmirivala troškove smještaja u domu za stare i nemoćne u kojemu se nalazila prije zaključenja spornog ugovora – pojasnio je odvjetnik Hraste.

Ističe i čl. 170. Zakona o socijalnoj skrbi u kojem stoji da “pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi i osoba zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi ne mogu s korisnikom sklopiti ugovor kojim se otuđuju ili opterećuju nekretnine korisnika niti ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju” te da je tako sklopljeni ugovor ništetan.

Naravno, pokušali smo doći do stava prijavljenog Maria D., no nakon što se javio na mobitel uvjeravajući nas da nema pojma o ikakvoj prijavi, odgovorio je da je starica potpuno sposobna rasuđivati. S obzirom na informacije da je njezinoj nećakinji bilo zabranjeno doći do nje u posjet, upitali smo ga ima li prepreka da novinar dođe posjetiti staricu.

– Nazvao sam, evo, gospođu i rekla mi je da ne želi nikakve posjete i da joj itko dolazi – odgovorio je rukovoditelj doma.

Naknadno nas je uputio na svojeg odvjetnika Vinka Ljubičića koji nam je istaknuo kako njegov ured nije sastavljao konkretni ugovor o doživotnom uzdržavanju, no da njegov klijent smatra kako nije napravio ništa nezakonito.

– Moj klijent smatra da u njegovu postupanju nema kaznenog djela jer da je navedena gospođa potpuno svjesna i orijentirana u svemu te je sposobna shvatiti svoje postupke i njihovo značenje – kratko je rekao odvjetnik Ljubičić.

Na potezu su “državni organi”.

izvor: slobodnadalmacija.hr