Početna Kaštela Ako si u Kaštelima – „sveti Toma, ubij prajca doma“!?

Ako si u Kaštelima – „sveti Toma, ubij prajca doma“!?

764
UDIO

Aktualni period nakon Nove Godine, a prije čuvenog kaštelanskog krnjevala poklapa se s krajem božićnog vremena u Kaštelima, koje tradicionalno počinje 1. studenoga, tj. na blagdan Svih svetih. Tu su svetkovinu stare Kaštelanke i Kaštelani smatrali i „prvim Božićem“ ili „čelom Božića“ (Muzej grada Kaštela). Tada su se pekli „bobići“, slatki kolači od mendula (fave dei morti), dok se 25. studenoga sv. Katu u Kaštelima spominjalo izrekom: „Sveta Kate kokošica – misec dana do Božića!

Bobići – kolači od mendula i kaštelanski recept za njihovu pripremu (dolje) te drugi recepci za božićno-novogodišnje slastice kaštelanskih domaćica (Muzej grada Kaštela)

Zadnji dan studenoga (na sv. Andriju) počinjalo je Došašće, a zanimljivo je kako se taj datum u kaštelanskoj pučkoj tradiciji smatrao i danom proricanja sudbine te se govorilo: „Sveti Andre – bile brade…“. Nadalje, uz prvu nedjelju Došašća bila je vezana izreka: „K’o se ženi u Adventu – vodi ženu nekuntentu (nezadovoljnu)!“, a uz 4. prosinca (sv. Barbara): „Na svetu Barbaru, najbolji su bobi posijani“. Naime, tada je počinjao ciklus božićnih običaja: sijanje boba, blagovanje slanog graha, boba i leće…

„U starija doba, večer užežin blagdana Svete Luce dica bi stavila malo slame ili trave u jedan kantun dvora ili balature kako bi Lucin tovarčić ima šta jist dok ona dici meće darove ispod kušina ili na podanku od posteje. Većina dice od velike radosti i iščekivanja ne bi ni tila zaspat kako bi po noći u odsjaju petrolejke mogli vidit Svetu Lucu kako se provlači kroz ključanicu i ostavlja poklone….“: kaštelanska pučka predaja; Sv. Lucija i njezin magarčić

Umjesto na sv. Nikolu, prema starim običajima djeca su darove očekivala na sv. Luciju – 13. prosinca. Taj datum je u Kaštelima nekada bio važan i za pučku „prognozu“ vremenskih prilika te se držalo da: „Ako je na dan sv. Luce lipo vrime, sičanj je lip“, te također: „Drugi dan po sv. Luci, kakvo je vrime, takva je bila vejača“. Na 14. prosinca častio se sv. Špiro (Spiridon) – zaštitnik maslinara, a za spomendan sv. Tome (21. prosinca) na redu je bila božićna ispovijed i pričest, ali i klanje stoke te – ne baš kršćanski – običaj gatanja.

Svinjokolje u austro-ugarsko doba; Dekorativni praščići vezani uz kaštelanske božićne običaje (Muzej grada Kaštela)

Zato se na taj dan u Kaštelima govorilo: „Sveti Toma, ubij prajca doma“, dok je 23. prosinca bio poznat kao „Tučji dan“. Na Badnjak, 24. prosinca, obavljalo se bdijenje, paljenje božićne svijeće i badnjaka, sve uz izreku: „Teško kući di na Badnju večer svića ne gori“. Na sv. Ivana bio je blagoslov vina, dok su 28. prosinca djeca bila išibana (Mladinci). Na Bogojavljenje (blagoslov vode) se govorilo: „Vodokršće – i pop dršće“, dok je kaštelanski „božićni kalendar“ završavao blagoslovom grla –  grličanjem na sv. Blaža, tj. 3. veljače.

Fotografija iz župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Kaštel-Starom (1957./1958.) prilikom predstave „Sveta tri kralja“, koju su priredili pjevači crkvenog zbora (Sanja Acalija, Muzej grada Kaštela)

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.