LOKALNO, NACIONALNO, GLOBALNO
KOLIKO ŽRTAVA JE IZRAELU DOVOLJNO ZA OSVETU?
Oko za oko, i cijeli svijet bi bio slijep – Mahatma Ghandi
… prvih 6 dana Izrael je bacio 6000 bombi na gusto naseljeni Pojas Gaze
…oko 9000 zabilježenih civila u 3 tjedna napada
…70 % žrtava su žene i djeca
…6 puta više djece ubijeno je u Gazi od početka rata nego u Ukrajini tokom čitavog rata
Ciljaju Katar, gađaju Gazu
Izrael je imao 1400 žrtava u stravičnom terorističkom napadu. Koliko žrtava je „dovoljno“ za osvetu – 10 puta više, 14 000? Ili 140 000? Jer stvarno ne znam kako se vodstvo Hamasa koje se nalazi u Kataru pokušava uništiti bombardiranjem Gaze.
I ta čuvena izraelska tajna služba ne može do pravih terorista u Kataru, nego gađa šaku jada u Pojasu Gaze.
Spirala nasilja, terorizma i radikalizma
Kao i obično, svijet se polarizirao. Održavaju se prosvjedi za Izrael, pa za Palestinu, na djelu je i antisemitizam i islamofobija. Situacija je doista teška, gotovo je nemoguće zauzeti stranu. Miroljubivi civili iz kibuca su bešćutno likvidirani, ali gdje je ta granica odmazde?
Radikalizam je virus kojeg doista treba iskorijeniti. Ali problem je, čak i ako se čitava Gaza sravni sa zemljom, nema garancije da će se potpuno uništiti radikalizam (odnosno Hamas) koji će točkasto opstati i razmnožiti se, i možda postati još kancerogeniji, još smrtonosniji. Ovo jako nalikuje na američku potragu za oružjem za masovno uništenje u Iraku, koja je ispala potpuni fijasko. Ali nitko nije odgovarao na iračke žrtve u procesu. Sad se isto tako traže Hamasovci u mravinjaku Gaze, kao igle u plastu sijena. A mozgovi operacije su odavno na sigurnom.
Što kad se nasilje rješava multipliciranim nasiljem?
Ne znam, nekako mi to nema smisla. Jedno je kad uhvatiš terorista i likvidiraš ga, ali kad ubiješ 300 ljudi jer je među njima jedan terorist? Kako to protumačiti, život jednog terorista više vrijedi nego život 300 civila? Po toj logici treba uništiti cijelu ljudsku vrstu jer ne nemoguće odvojiti žito od kukolja.
Ako prakticiramo sistem „oko za oko“, i cijeli svijet postane slijep, ovdje se vadi više očiju za jedno. Jer neke oči vrijede više od drugih. Koji rezultat može biti ako se nasilje rješava sa još većim nasiljem, još gorim zločinima? I uvijek se može pronaći neki izgovor, terorist se sakrio u dječji vrtić pa kao kolateralne žrtve moraju stradati sva djeca skupa sa tetama. Ali opravdano, terorist je ubijen. I tako se cijeli svijet može uvjeriti u nemoguće, da više vrijedi ubiti jednog terorista nego sačuvati život stotine civila..
Plodno tlo za nove teroriste
Stvarno ne znam što drugo može postati neki dječak u Gazi koji danas gleda sve ovo nego radikaliziran. Ne znam kako se ne „ekstremizirati“ kad ti pred očima sruše kuću, ubiju obitelj, ranjavaju prijatelje. Oni tamo unutra nemaju pristup informacijama; ne mogu objektivno sagledati situaciju. Iz perspektive nekog djeteta u Gazi, realnost je da Izraelci bacaju bombe na njih. I njihov mehanizam preživljavanja je da se radikaliziraju, da mogu osvetiti obitelj i prijatelje. Nemaju nekih opcija: normalnog života u tim uvjetima ionako nema, ne mogu izaći iz pokrajine-zatvora, ne mogu studirati i koristiti Erasmus razmjene. Koliko god strašno zvučalo, psihološki je jasno zašto se pridružuju skupini koja tamo ima moć da nešto promijeni, iako su to teroristi.
Možda u narednim tjednima saznamo gdje je granica obrane i pokolja, osvete i istrebljenja?
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
