Početna Kolumna HAJDUKOV KONTINUITET DISKONTINUITETA

HAJDUKOV KONTINUITET DISKONTINUITETA

94
UDIO

Lokalno, nacionalno, globalno

KONTINUITET DISKONTINUITETA I HAJDUKOVO SAMOUBILAČKO VODSTVO

Lako je kad imaš vanjskog neprijatelja. Ali što kad on postane onaj unutrašnji?

Sve je bilo tako jednostavno kad je glavna meta, izvor svih problema, nepravde i frustracija bio pravi lik iz Noći vještica, Strave iz ulice brijestova i Petka 13 – Zdravko Mamić. Sve je bilo jednostavno kad su objašnjenje svih poraza bili suci, kad je leglo nepravde i izvor svih zala bio HNS. Ali što kad više nema tog vanjskog neprijatelja, a nema ga odavno? Na koga možeš usmjeriti svoj bijes ako si ti sam uprava? Pa valjda na samog sebe.

Nisam nikakav ekspert za Hajduk. Zapravo, potpuni sam amater, ne gledam utakmice, pod svaku cijenu nastojim izbjeći euforiju i imati ikakva očekivanja kao i inače u sportu gdje se lako razočaraš. A o Hajduku je već napisano previše kartica, dijagnoza i analiza da je još jedna stvarno nepotrebna.

Ali čak i sa površnim praćenjem nemoguće je ne primijetiti kako, otkad službeno nema vanjskog neprijatelja, i Hajduk je službeno preuzeo uzde da vlada sam sa sobom, uporno radi protiv sebe.

Torcida radi protiv Hajduka, svi nadzorni odbori su radili protiv Hajduka, predsjednik radi protiv Hajduka, kao i uprava.

A svi kao žele titulu. Od koje je prošlo već 19 godina, cijela jedna generacija. Ali što je to prema još 20 godina…

Laptopaši i bazenaši

od svih katastrofalnih poteza dovoljno je pogledati samo kako je trenutni predsjednik, Lukša Jakobušić birao trenere. Već to dovoljno je i najvećim amaterima da se zapitaju je li on zapravo krtica koja urušava klub iznutra.

Prema najvažnijem elementu, treneru, postupa se nevjerojatno s amaterski. Jedini treneri koji su imali neke rezultate u ovim godinama su bili stranci Oreščanin („stranac“ jer nije Dalmatinac), Carrilo, Dambrauskas – koji su nogirani čim se pojavio neki „bazenaš“, kao što je „spasitelj“ Tudor.

Od zadnje titule Hajduk je promijenio 48 trenera, više nego što je SAD imao predsjednika kroz povijest. Zar bi rezultati zaista bili gori da je na tom mjestu bio samo jedan trener?

Kad im je dosadno, uprava smijeni trenera

Oni koji su imali neke rezultate, kao Valdas Dambrauskas  smijenjeni su iz nejasnih razloga – možda zato jer je osvojio samo kup.  Uprava izmisli neki razlog za smjenu trenera, i onda opet dovedu nekog iz bazena, i tako u krug. Kao da se gleda Beskrajan dan, uvijek sve ispočetka.

Je li Mamić iz Međugorja orkestrirao smjenu Dambrauskasa? Inače, sad trenera Dambrauskasa u Grčkoj čuvaju kao nacionalno blago. A ovdje doma su zatreskani u Tudora i njegovog učenika Leku. Sigurno neki novi „bazenaš“ čeka u redu da Hajduku oduzme još koju godinu bez titule.

 

Mulj u domaćem bazenu

Nevjerojatna je zaljubljenost u naše lažne zvijezde. Ima neko suludo uvjerenje da se mora zagrabiti iz domaćeg bazena u kojem plivaju neki bivši nogometaši kojima se skandiralo na stadionu, pa su valjda zato dobri treneri. A kad iz tog bazena zagrabe samo mulj i smeće, više ne mogu kriviti kriminalce iz HNS-a ni Bruna Marića.

Ali teško je kad moraš kriviti samog sebe.

Ali Mamić je davna prošlost, prava štetočina je sad predsjednik Jakobušić čiji mokri san je bio dovođenje Ivana Leke, zbog čega je zapravo i smijenio jedinog stratega, litvanca Valdasa. Ubrzo se pokazalo da je Leko teški promašaj, jer valjda jedino što zna primijeniti u nogometu može upaliti samo u Belgiji, ali ne i u Hajduku.

I tako je smjena Leke postala nužna, i kakvo iznenađenje – došao isti trener kao nakon Dambrauskasa, čije jedino iskustvo je vođenje Hajduka i Istre. Je li to neka satira, vic, stand-up komedija?

Kontinuitet diskontinuiteta

kao što u Orvellowoj 1984. ponavljaju mir a misle na rat, tako je u Hajduku glavna mantra kontinuitet, a jedino što vlada je diskontinuitet. Kontinuitet bi bio da je Damrauskas ostao do danas, sigurno bi već imao koje prvenstvo, umjesto da se ispunjavaju Jakobušićeve fantazije o Leki kao kontinuitetu. Na kraju je Leko ispao sponzoruša koji mu je uzeo bogatstvo, a ostavio ga na suhom.

Uglavnom, trenerska politika je potpuno suluda, nelogična i kaotična. Što bi bilo da se tako vodi neka firma, ili država? Ah da, možda se i vodi…

Tako, kao potpuni amater u vezi Hajduka mogu reći da postoji kontinuitet – ali kontinuitet neosvajanja titula, toksičnosti i nezdravog napumpavanja navijača pričama o tituli od prve minute prvog kola svakog prvenstva.

 

Katarina Baričić

Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com