Lokalno, nacionalno, globalno
KAKO NASTAJU SVJETSKI RATOVI?
Povodom Dana antifašističke borbe…
Nisam nikakav geopolitički stručnjak. Ali užasno me zanima u kojem to laboratoriju nastaju svjetski ratovi, tko povlači konce iza zavjese i kako uopće može postati svakodnevnica nešto tako protuprirodno, kao što je međusobno istrebljivanje.
Kakva to pandemija može uzrokovati smrt desetaka milijuna ljudi?
Nikakva bolest, samo čovjek.
Nakon Prvog svjetskog rata, kako to da se dogodio Drugi, još krvaviji i smrtonosniji?
Možemo zamisliti kakav bi bio Treći.
U filmu All Quiet on the Eastern Front realistično je prikazana stvarnost rata. Ne vidiš ništa osim svog metra kvadratnog, postoji samo jedan ogoljeni instinkt: preživjeti ovaj trenutak. A u sljedećem što bude, nitko te ne štiti, sva pravila na kojima je počivao dosadašnji pogled na svijet više ne postoje.
Stoljeće rata
Nebrojeno je analiza napisano oko ratova. William Engdahl u svom Stoljeću rata opisuje duboke geopolitičke korijene nastanka ratova, s jednostavnom porukom: ako pratimo tokove nafte, odnosno profita, shvatit ćemo i kronologiju svjetskih i lokalnih ratova.
A oni istaknuti likovi koji su gurnuti u prvi plan poslužili su kao idealno žrtveno janje koji su pokrenuli kotač smrti.
U umu Gavrila Principa bilo je da on radi pravu stvar, upucao je Franju Ferdinanda, austro-ugarskog prestolonasljednika 28. travnja 1914. u Sarajevu. Ubio je i njegovu trudnu suprugu vođen idejom o izdvajanju svih južnih Slavena iz Austro-Ugarske.
I taj događaj poslužio je kao povod za Prvi svjetski rat, jer je Austro-Ugarska odlučila preventivno napasti Srbiju.
Umovi revolucionara robuju jednoj ideji, a kasnije njihovi samoubilački postupci budu iskorišteni kao poligon za nešto puno strašnije. Gavrilo Princip odgajan je na srpskoj mitologiji, što je sve oblik brainwasha.
Uvijek se nešto kuha, ali mora se dogoditi povod. Pitanje je što bi bilo da Princip nije upucao prestolonasljednika taj dan u Sarajevu, bi li scenarij Prvog, a i Drugog svjetskog rata bio drugačije ispisan?
Uzgoj smrtonosnih ideja
Povod je bilo uzgajanje ideje u jednoj glavi tzv. Revolucionara, koji nije imao nikakvu financijsku moć ni podlogu. I kad je jedna takva uzgojena ideja dovela do takvih posljedica, što možemo očekivati od onih koji doista imaju ogromnu moć?
Ovih dana nacionalizam se ispoljava u benignoj verziji, oko nogometa umjesto rata. To je društveno prihvatljiv način ispoljavanja nacionalnih osjećaja, ali možemo uočiti isti princip koji su drugim okolnostima doveo do drastičnih posljedica.
Neki drugi, koji imaju moć, danas drže prst na nuklearnom obaraču. Jednim potezom mogu uništiti Zemlju, i time se još hvale. Već smo primili tridesetak prijetnji o uništenju zapadnog svijeta od početka rata u Ukrajini.
Nacionalizam je tema za najsiromašnije, najbjednije slojeve, tema za plaću do 500 eura. I dovoljno je potpirivati taj najniži nagon kod dovoljno velike mase da postigneš svoje ciljeve, i puppet masteri to dobro znaju.
Osmi smrtni grijeh: posluh
Osim nacionalizma, još jedan faktor koji pomaže i nastanku i nastavku vođenja ratova je posluh. Sigurno nisu svi milijuni Hitlerovih vojnika dijelili njegove imperijalističke stavove. Ali oni su poslušno izvršavali njegove naredbe, igrajući pogubnu ulogu u povijesti. Nitko se nije usprotivio jer to nije bila opcija – posljedice bi bile vjerojatno izopćenje i smrt. I zato je bilo jednostavnije sačuvati svoj život bespogovorno izvršavajući naredbe da oduzmeš tuđe živote.
Smrtonosna kombinacija fanatizma, nacionalizma i posluha. To je taj ubitačni kemijski spoj koji se cijelo vrijeme miješa u nekom laboratoriju, a kad dođe vrijeme za mijenjati svjetski poredak ratom, onda i eksplodira.
Stravično je u kakvim uskim centrima moći se miješa taj smrtonosni koktel. I da je ponekad dovoljan samo jedan fanatični revolucionar, ili samo jedan ludi diktator da promijeni svijet kakav poznajemo.
Na gore, naravno.
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
