Lokalno, nacionalno, globalno
MITOMANIJA – MIT ILI STVARNOST
- mitomanija (mito- + -manija), sklonost lažnomu pretjerivanju u opisivanju nekih događaja.
- bolesna sklonost izmišljanju i pretjerivanju u opisivanju različitih događaja. 2. razg. sklonost mitskom načinu razmišljanja i tumačenja događaja.
- psihološki poremećaj u kojem osoba leži kompulzivno do te mjere da je sposoban vjerovati u svoje laži.
Stari Grci su vjerovali u mitove. Ali to su bili cijeli bajkoviti svjetovi koje su stvorili kao zamjensku književnost, za koju su znali da nije istina. Strašno je da neki danas vjeruju u mitove kao u pravu stvarnost. Mitovi su karakteristični za antike i srednji vijeka u europskoj, svjetskoj, pa i našoj kulturi, ali nije baš normalno da jedno društvo i nacija podliježu epidemiji mitomanije na početku 21. stoljeća.
Instrumentalizacija prošlosti
Osnovno oružje mitomanije je instrumentalizacija prošlosti kako bi izazvali viktimizaciju. Uvjeravaju cijeli jedan narod da imaju sindrom žrtve, a drugi su opasni i žele samo uništiti tvoj narod. To je opasna manipulacija koja drži narod u okovima.
To osobito koriste političari, a nekad i vjerski poglavari. I onda dolazi do „kolektivne opsjednutost “ – kad cijeli narod djeluje u smjeru straha. Cijeli narod je anesteziran, jer kako ne vjerovati tvom vladaru i instituciji Crkve? Nema veze što postoji internet, on je nepouzdan jer sadrži previše informacija i teško je razlučiti što je istina. Lakše je vjerovati u propagandu koja se se sama pojavi na televiziji i lijepo ti objasni da te Zapad želi uništiti i da svi moraju biti u pripravnosti za obranu.
Plašenje prošlošću i oduzimanje budućnosti
Podsjećanje na kosovsku bitku, dolaze ustaše, vraćaju se Turci. Plašenje opasnostima iz prošlosti koje bi mogla postati sadašnja opasnost. Sve iz povijesti se instrumentalizira, koristi za svrhe opstanka na vlasti ili stjecanja većeg profita.
Daljnji alati mitomanije su sijanje mržnje, stvaranje osjećaja ugroženosti. U temelju širenja mitomanije je strah. Vladarske strukture žele da ljudi žive u strahu jer su na taj način poslušni. Slušaju sadašnje vladare tako da im ne bude još gore.
Političke babaroge
Naši najpoznatiji regionalni mitomani su Aleksandar Vučić i Milorad Dodik. Oni su političke babaroge kojima je specijalnost plašiti narod avetima iz prošlosti. Kad ih hraniš drogom propagande, to je isto kao da svako malo narod opskrbljuješ dozama heroina: za tvoje interese, važno je da su u anesteziji, da ne mogu sami odlučiti što će misliti nego čekaju tebe da im uštrcaš kolektivne misli.
Kad slušate predavanje teoretičara zavjere Dejana Lučića, to je izrazito zabavno iskustvo: možete saznati da je švedski jezik nastao iz srpskog, da Srbi imaju kvantni um (dok ostatak svijeta ima valjda samo linearni), da su Adam i Eva bili Srbi. Ali što možeš s tim da si Srbin i genetski bolji od drugih, ići po svijetu i primati donacije samo od te činjenice? Ili što je vjerojatnije, biti doma u siromaštvu i hraniti se činjenicom da pripadaš tom i tom narodu.
Rusija to pokušava napraviti prema Zapadu šireći mitove o sebi (narativ prema unutra). Po cijele dane,24/7 sa svih ekrana govore kako Zapad želi spaliti sa lica zemlje sve što je rusko. Dok je istina obrnuta.
Mitomanija je gotovo izjednačena s nacionalizmom, jer je nacionalizam u krajnjem slučaju vjerovanje da je tvoja nacija bolja od drugih. A to je temelj za nastanak svih ratova.
Nekad je lakše živjeti u balonu mitomanije, jer ti ta jedna droga koju konzumiraš otupi osjetila i nemaš nikakve odgovornosti, prepustiš se tom valu. Ali zaista je neinteligentno slušati političare koji se samo bogate na tvojoj sposobnosti da upijaš lovačke mitološke priče.
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
