ŠTO JE KRIVO U LOGICI JEFFREYA SACKSA
Jeffrey Sacks bez sumnje je veliki ekonomist i intelektualac. Nedavno je odjeknuo njegov govor u EU Parlamentu oko „pravog“ uzroka rata koji trenutno gledamo u Europi već četvrtu godinu.
U našim tiskanim medijima je zakrvilo oko Sacksa na relaciji Slobodna (Damir Pilić) – Jutarnji (Robert Bajruši) baš oko stavova Jeffreya Sacksa i njegovog objašnjenja za uzrok najvećeg rata u Europi još od Drugog svjetskog rata. S tim da su zauzeli suprotne pozicije – za Bajrušija je Sacks „intelektualna vucibatina“ koji sipa laži, a Piliću je samo spominjanje da bi Ukrajina mogla ući u NATO očigledno dovoljan razlog za komadanje jedne suverene zemlje.
Trokutu Sacks – Chomsky – Marshmeiher NATO je kriv za ovaj rat
Poput drugih vrhunskih intelektualaca, Noama Chomskyja i Johna Marshmeihera, Sacks je na istoj liniji objašnjenja ruske agresije na Ukrajinu koja je po njima izazvana diplomacijom Zapada. Ako je ovo rat između SAD-a i Rusije, kako tvrdi Chomsky (skupa s Lavrovom i Medvedevom), zašto se Amerika sad povlači iz tog rata?
Iako pratim geopolitiku kraće od trajanja rusko-ukrajinskog rata (koji je počeo 2014.), i nisam nikakav ekspert na tom području, moralno tlo na kojem oni grade svoje narative intuitivno mi doista zaudara. Djeluje kao doista vješt način da opravdaš agresoru njegove postupke. Da mu oprostiš neoprostivo.
Ima nešto duboko krivo u logici trojice vrhunskih intelektualaca. Sacks doista objašnjava cijelu genezu rata u Ukrajini koji nije počeo 2014., cijelu povijest diplomacije na relaciji istok i zapad, odnosno Rusija i EU, odnosno SAD još od 1991. i Gorbačova. Ali opet to objašnjava na jedan specifičan način, kao da je plaćen da pod svaku cijenu, u što šarenijem diplomatskog celofanu, opravda ovaj rat. A zašto ne spominje rusko kršenje Budimpeštanskog memoranduma po kojem je Rusija jamčila sigurnost Ukrajini ako se ona odrekne nuklearnog naoružanja?
Ne mislim da je on ruski igrač. Iako su njegova izlaganja melem za uši Rusa i rusofila, mislim da nije putinofil. Mislim da je zapeo u svom intelektualnom bunkeru u kojem su greške u diplomaciji prema Rusiji (odnosno ono što neki zovu „pikanje ruskog medvjeda“) dovoljno dobar za ovako divljački napad na jednu zemlju. Ma nemoj, svi trebaju hodati po diplomatskim jajima da im ne bi došli ruski tenkovi?
NATO nije opasnost za Rusiju, nego je Rusija opasnost za svijet
Ako je taj strašni NATO dubinski uzrok cijelog spora, ako po Chomskom „zadnje što trebamo je jači NATO“, zašto se ništa nije dogodilo kad je Finska ušla u taj savez koji je oko 9000 kilometara na ruskoj granici?
Suptilno davanje Putinu za pravo da odlučuje o tome kakve će biti politike u jednoj suverenoj zemlji, čak i ako je to njegov susjed, izrazito je opasno. Tako mu se daje da pravo da proširi svoj totalitarni režim izvan svojih granica, „u svoje dvorište“ – ako nije išlo milom, napravio je to silom. 24. 2. 2022., u 4.30 ujutro.
Zato jer se nikad nije radilo o NATO-u. Putin je znao da Ukrajina neće ući u NATO, ali to mu je bio dobar izgovor da pretvori Ukrajinu u novu Bjelorusiju. Jer zašto imati samo jednog Aleksandra Lukašenka, zašto ne bar dvojicu? Ili da cijeli bivši SSSR bude jedna velika ruska tampon zona sa prokremaljskim vladarima.
Putin je zapravo želio državu bez borbe. Želio je samo smijeniti vlast, da umjesto nekog komičara na čelu stavi svog poslušnika. A umjesto toga je slomio zube na Ukrajini, skrivio smrt stotine tisuća mladih Rusa i Ukrajinaca, spalio petinu jedne zemlje. A tek to što je napravio svojoj zemlji, osim što je vratio najmanje dvadeset godina unazad, to ćemo tek vidjeti.
I ispada da mu vrhunski svjetski intelektualci drže ljestve. I u svojim govorima ga tapšaju perom da se medvjed ne bi naljutio.
Katarina Baričić
