Početna Kolumna AKO NE ZNAŠ ŠTO JE BILO

AKO NE ZNAŠ ŠTO JE BILO

187
UDIO

Lokalno, nacionalno, globalno

AKO NE ZNAŠ ŠTO JE BILO

…ako ne znaš što je bilo, nek ti kaže Gruzija

pitaj svaki kamen čečenskog grada Groznog

pitaj Kijev i Moldovu, Fince i Litavce…

Javni prostor su kao i obično popunile besmislene debate o tome predstavlja li Rusija prijetnju za Europu ili ne. Nastala je histerija oko naoružavanja, priprema zaliha za tri dana.

Možda zato jer znaju što je bilo.

2008. je pokrenuta invazija na Gruziju kao podrška separatističkim vladama Južne Osetije i Abhazije.

U toj cijeloj kakofoniji, svi su u pravu, i svi su u krivu. U pravu su oni koji kažu da Rusija želi osvajati bar do Berlina, i oni koji kažu da je to nemoguće. Onda se suprotstavljaju proruski i antiruski igrači, imamo dva oprečna narativa. Kao Schrodingerova mačka, opasnost ruske agresije je istodobno postojana i nepostojana, živa i mrtva. Identična mogućnosti da te siluje netko impotentan.

Dovoljno se prisjetiti što je bilo.

Putin je za napade na stambene zgrade u Moskvi okrivio čečenske separatiste i uzeo to za povod za Drugi čečenski rat. Naredio je bombardiranje Groznog, čime je počeo sukob koji je završio tek deset godina kasnije i koji je uzeo danak od 50.000 mrtvih ili nestalih.

Naime, Rusija bi to htjela, ali ne može. Ona je poput nekog impotentnog wannabe grupnog silovatelja koji bi sve htio, već je silovao pola sela, ali više ne može. Potrošio je sve zalihe Viagre, bar za sad. Ruska vojska već 3 godine ne može osvojiti Donbas, ne kontrolira ni jednu od četiri ukrajinske pokrajine koje je preventivno anektirala. I po izračunima o napretku ruske vojske, trebat će im 90 godina da osvoje Kijev.

Tko još ne zna što je bilo?

Puna ruska invazija na gruzijsku uslijedila je u, kako je to nazvao Putin, operaciji “nametanja mira“. Ovo se smatra prvim europskim ratom u 21. stoljeću, a okončan je nakon 16 dana.

Ali posljedice ruskog napada na Ukrajinu osjećamo već od prvog dana, pretežno ekonomski, kroz inflaciju, stvaranje histerije o naoružanju. Da ne spominjemo kolika će tek biti izdvajanja za oružje, i što će biti žrtvovano u BDP-u svake države da bi se ulagalo u vojsku.

Ničeg toga ne bi bilo bez ruskog napada na Ukrajinu, 24. 2. 2022.

Zato jer su neki zaboravili što je bilo.

Dovoljno je štete napravljeno i bez direktne agresije na neku zemlju dalje od Ukrajine, cijela Europa je pogođena, i to ne samo zato što se ne priča o čepovima na bocama i kvaliteti Nutelle.

Dok ruski impotentni wannabe silovatelj, osim ratovanja u rovovima i osvajanja  teritorija tenkovima (što je toliko zastarjelo i neviđeno od Drugog svjetskog rata da dovoljno govori o mentalnom sklopu zločinačkog diktatorskog režima) koristi sve KGB-ovske taktike da potkopa, demolira i uništi sve što nalikuje na demokraciju u „njihovom dvorištu“. Ili onome što su oni proglasili „svojim dvorištem“. A zašto onda Ukrajina ne bi bila europsko dvorište sa pravom na demokraciju?

A kad ih ne može osvojiti propagandom, botovima i trollovima, instaliranjem proruskih igrača, onda ih napada tenkovima.

Jer nešto što nalikuje na demokraciju u ikakvoj blizini Vladimira Putina je nepodnošljivo. Bilo što osim likvidiranja, eliminiranja i trovanja političkih protivnika za režim bivšeg KGB-ovca je nezamislivo. Ako on detektira i najmanje čestice demokracije, instant dobije osip u svom bunkeru. Taj režim želi sve male Bjelorusije oko sebe (sa proruskim diktatorima koji vladaju još od 1994.), i to uopće ne skriva. A kad se neka od zemalja želi emancipirati od utjecaja zaostale Rusije, onda je u problemu.

Ukrajinci su znali što je bilo, ali im je bilo uzalud.

Nakon ukrajinske Majdanske revolucije, Rusija je 2014. anektirala Krim i podržala proruske separatiste u ratu u Donbasu.

Alergija na demokraciju

Ukrajina je platila punu cijenu neprepoznavanja potencijala ruskog ludila. Nezamislivu cijenu, sa raseljenih 10 milijuna ljudi, raskomadanim teritorijem, uništenom infrastrukturom, stotinama tisuća mrtvih. A ostatak Europe plaća cijenu indirektno, i još ćemo dugo plaćati. Sve zato što prava opasnost zločinačkog režima nije prepoznata na vrijeme.

Moraš biti glup ako ne znaš što je bilo

 

Katarina Baričić