Početna Kaštela Tko su bili zračno-pomorski „žitelji“ Divulja?

Tko su bili zračno-pomorski „žitelji“ Divulja?

522
UDIO

Dok opasni požari haraju Dalmacijom, uključujući i Kaštela, dobro je znati kako su uz zapadni rub Kaštelanskog polja, točnije u Divuljama, danas smješteni regionalni nastavni centar Civilne zaštite te državno Operativno vatrogasno zapovjedništvo, koje je službeno započelo s radom 19. lipnja 2023. godine. Pritom je ta glavna vatrogasna služba na državnoj razini izravno povezana sa 116 video kamera kojima se nadzire cjelokupno područje Republike Hrvatske zbog opasnosti od mogućih požara.

Plan hidrobaze Divulje (iz perioda prije Domovinskog rata); mornari Jugoslavenske kraljevske mornarice na svečanosti u bazi Divulje 1938. godine: za Pomorsko-zrakoplovnu školu bio je 1928. raspisan tečaj za 100 polaznika, 1929. za 120, 1930. za „do 150“, a naraštaji su bili obučavani i tijekom 1930-ih (M. Šetka, „Zrakoplovstvo na području srednje Dalmacije između dva svjetska rata“, 2016.)

No, iako vrlo bitni, vatrogasci nisu bili i jedini “žitelji“ Divulja! Kako navodi M. Šetka, na tom dijelu sjeverozapadne obale Kaštelanskoga zaljeva još je 1917. godine hidroavionsku stanicu počela graditi austrougarska „carska i kraljevska“ mornarica. Naime, Kaštela su u vrijeme I. svjetskog rata bila dio mreže austrougarskih hidroavionskih baza i uporišta (tzv. hidrodroma) koju su činili: Trst, Poreč, Pula (tri baze!), Rijeka, Lošinj, Rogoznica, Zadar, Šibenik, Kaštela s Divuljama, Korčula, Lastovo, Gruž, Kumbor i Drač.

Mornari i časnici iz Divulja prije II. svjetskog rata. Splitski časopis „Jadranska straža“ 1929. opisuje polaznike škole: „Na svakom kao da je jedan izraz ponosa i zadovoljstva. Znaju da ih po svršetku škole, još onako mlade, čeka podnarednički čin. Njihov se položaj, pored, moralnog zadovoljstva, i materijalno lijepo obezbjeđuje…“ (Šetka, “Zrakoplovstvo na području srednje Dalmacije…“)

Raspadom Austo-Ugarske monarhije, nova država Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca prije točno jednog stoljeća – 1925. godine, počinje graditi novu hidroavionsku bazu sa zapovjedništvom i Pomorsko-zrakoplovnom školom. Tako je 1926. bio formiran Mornarički odred Divulje, dok je Pomorsko-zrakoplovna škola u Kaštela bila preseljena iz Boke kotorske (baza Kumbor) i 1928. svečano otvorena uz posvetu katoličkog svećenika Coce iz Trogira i srpsko-pravoslavnog svećenika Bulovana iz Splita.

Znakovlja 95. zrakoplovne baze Split–Divulje sa šahiranim poljima Hrvatske i leopardovim glavama iz grba Dalmacije; 395. eskadrila transportnih helikoptera (u sastavu 93. krila HRZ-a, Zadar) – danas smještena u bazi Divulje, popularni „Tovari“ (desno i dolje): zaslužni su za brojna uspješna medicinska prevoženja, akcije traganja i spašavanja, transporte i gašenja požara

Dok su se mijenjale granice i harali ratovi hidroavionska baza Divulje je i dalje služila svojoj svrsi. Nakon II. svjetskog rata, iznova je uređena s betonskim rampama za izlazak amfibija iz mora na stajanku i s helidromom. Osim toga, 1969.‒1970. za potrebe JNA u toj je bazi izgrađen i podzemni objekt „Cetina“ za smještaj letjelica. Tijekom Domovinskoga rata u Divuljama djeluje „95. zrakoplovna baza Split–Divulje“ Hrvatske vojske (1993.–2008.) – uglavnom za helikoptere, a zanimljivo je kako je u istoj bazi do 1995. bio smješten i čuveni UNPROFOR – mirovne snage Ujedinjenih Naroda.

Video isječak s opisom djelovanja helikopterske eskadrile „95. zrakoplovne baze Split–Divulje“ Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata

Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te Hrvatskog filozofskog društva. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Kastela.com