Jednog dana se jednostavno probudiš i shvatiš da si prerastao i neke ljude i mjesta i sebe. Jednog hladnog ,burnog, zimskog dana shvatiš veličinu sebe i svog života. Jednog dana prerasteš sva sranja koja su ti se do tada dešavala i u trenu postaneš neka druga osoba. Ono kao zmija zbaciš sa sebe staru kožu i kreneš dalje. Od tog dana ti jednostavno postane svejedno tko što misli o tebi. Jer tijekom tvog života uvijek će postojati dvije skupine ljudi . Ona skupina koja te mrzi i osuđuje zbog nečega i ona druga koja ti se zbog toga upravo divi i poštuje. Od tog dana kad “odrasteš” počinješ cijeniti sebe, svoju samoću. Nikad se ne bih odrekla svoje kave ujutro ,u kafiću , uz prozor i svoje misli. Uživam u toj samoći. Onog dana kad počneš uživati sam sa sobom tad možeš reći da si postigao nešto. Neki svoj zen. Jučer mi jedna prija reče, ja tebe doživljavam kao nekoga tko sjedne u kafić i promatra ljude i to što vidi prenese svima nama. U svojim kol…Umnim tekstovima. Da. To sam ja . Netko tko promatra i piše. Dok god pišem o sebi ,svom životu , ismijavam sebe, do tada si super ,cool ,zabavan ,intrigantan. Kad to pero okreneš par stupnjeva prema nekome drugom više nisi cool. Tada odrasteš. Tada shvatiš što u biti želiš. Tog dana prerasteš i pero i kafić i pisanje i sva ona svoja dotadašnja shvaćanja. Od tog trena shvatiš da je “odjebi” jako lijepa riječ i da uopće nemaš grižnju savjest jer si ju rekla. Imaš pravo reći neću ,ne želim,ne volim,dosadan/a si. I uopće se ne osjećaš loše. Od tog dana ne trebaš objašnjavati nikome ništa. Ni svoje obrazovanje ,ni frizuru ,ni odijevanje ,ni religiju . Ni život, ni ljubav . Niti seksualno opredjeljenje. Nikoga nije briga s kim ćeš leći niti s kim ćeš se probuditi.Apsolutno se nikome ne trebaš opravdavati za svoja djela. Od tog trena postaneš jedino važna sebi. Dan kad “odrasteš” možeš unijeti u svoj životni kalendar kao svoj drugi rođendan. Dan kad odlučiš da ćeš popiti času vina prije ručka a i poslije ako treba. Dan kad ćeš čitati knjige kad god ti se ćefne i nemati grižnju savjest jer ti kuća nije savršeno čista. Dan kada ćeš odlučiti da ćeš svake godine putovati iako za to nemaš dovoljno novca ali ćeš štedjeti. Dan kada odlučiš da će djeca postati mali ljudi koji se brinu i za mamine osjećaje. Dan kada će te početi doživljavati. Dan kada će te pitati majko kako si. Dan kada ćeš napuniti kadu i sjediti u njoj dok ti guzica ne odrvene i ladno te zaboli mora li netko u wc. Od tog dana si ti. Žena ,majka ,kraljica. Od tog dana radiš na sebi. Čitaš ,obrazuješ se ,voliš se ,ugodiš si. Naučiš živjeti sa sobom. Naučiti da te nije briga za one ljude koji ne žele koračati s tobom. Koji su zastali i ispustili ispruženu ruku. Ta ruka im nije ni bila potrebna. Kreni ljepotice dalje i ispruži ruku prema suncu ,ljudima ,sreći. Netko će usput ispreplesti svoje prste s tvojima i uputiti ti jedan prekrasan osmijeh. Vjeruj. Hoće. Uvijek postoje prsti koji su potpuno kompatibilni s tvojim prstima. I bit’ćeš sretna. I bit’ ćeš ona koja se iz more sranja uspjela uzdići i biti ono što želiš biti. Žena, majka ,kraljica …
