U drugoj polovici 16. stoljeća Osmansko Carstvo je doživjelo vrhunac svoje ekspanzije. Nakon osvajanja Carigrada 1453. Turcima je preostalo osvojiti još dvije „zlatne jabuke“ iz njihove predaje: Beč i Rim. Međutim, one su uvijek izmicale ruci sultana s Bospora, zahvaljujući između ostaloga i žilavom otporu hrvatskih krajeva. Iz tog perioda potječu i stihovi dubrovačkog pjesnika Vladislava Menčetića:
„Od ropstva bi davno u valih
potonula Italija
o hrvatskijeh da se žalih
more otmansko ne razbija!“
„Otomansko more“ se razbilo o „hrvatske žale“ u bitci kod Siska 1593., ali tome je prethodio još veći turski poraz na moru – Lepantska bitka! Tada je flota Svete lige u kojoj je sudjelovala i Mletačka Republika pobijedila brojnije osmansko brodovlje: izgubljeno je čak 117 turskih galija i 25 000 vojnika, dok su ostali brodovi bili uništeni. U tom su se sukobu iskazale i galije Krka, Cresa, Raba, Šibenika, Hvara, Kotora, a osobito Trogira, kojom je zapovijedao Alviz Cipiko – gospodar Kaštel Novog.
Tako se trogirska galija našla u izravnom sukobu sa snagama čuvenog Uluč-Alija. Iako je situacija bila bezizgledna, Cipiko i njegovih 156 galiota iz Kaštela i Trogira se nije predavalo, pa je od cjelokupne posade preživjelo samo trinaest mornara. Od svih navedenih galija trogirska „La Cleopatra“ je pretrpjela najveće gubitke, a Cipiko je zadobio „sedam teških rana“ te umalo bio zarobljen. Alviz je o toj bitci ostavio tek jedan skroman zapis, iako je za zasluge i iskazanu hrabrost dobio priznanje mletačkog Senata.
Mate Božić
O autoru:
magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.
