Od sredine svibnja do sredine lipnja 1943. godine na širem području planine Zelengore u istočnom dijelu današnje Bosne i Hercegovine vodila se jedna od najvećih bitaka II. svjetskog rata na teritoriju nekadašnje Jugoslavije. Riječ je o srazu koji je predstavljao vrhunac opsežne vojne operacije tijekom koje su raznorodne jedinice sila Osovine (oko 127 tisuća vojnika) nastojale opkoliti i uništiti glavninu jugoslavenskih partizanskih jedinica, koje su bile smještene na tom području – oko 22 tisuće gerilaca.
Onovremeni njemački izvori navedenu vojnu operaciju nazivali su „Fall Schwarz“, dok je u terminologiji NOR-a zabilježena kao Peta neprijateljska ofanziva, a sam konačni sraz dviju vojnih formacija danas je poznat kao bitka na Sutjesci. S obzirom na omjer snaga nije čudno što su partizani u svibnju/lipnju 1943. doživjeli težak poraz, kojem je, prema ocjeni hrvatskog povjesničara D. Marijana, znatno doprinio i vrhovni partizanski zapovjednik Josip Broz Tito.
Naime, Tito je nakon bitke na Neretvi (siječanj/travanj 1943.) zaustavio svoje gerilske jedinice u planinskom dijelu istočne Hercegovine iščekujući očekivani dolazak savezničke britanske vojne misije. Taj je potez omogućio jednicama Osovine da izvedu opkoljavanje partizana svojim znatno brojnijim snagama. U nepovoljnom položaju tako se našlo i nekoliko tisuća Dalmatinaca koji su se u toj operaciji borili u partizanskim redovima – njih čak oko 6 000 (prema slovenskom povjesničaru V. Kučanu).
Od ukupnog broja partizana – sudionika operacije, s područja Dalmacije (od Raba do Bara) bilo ih je oko 27 % (6 111), dok je udio Dalmatinaca među poginulima bio natprosječan – čak 37 % (točnije 2 845 od ukupno 7 543 vojnika). U tom su se broju nažalost našla i malena Kaštela s gotovo 60 žrtava (53 poginula i 4 zarobljena) od ukupno 88 kaštelanskih partizanki i partizana, što znači da ih se „sa Sutjeske“ nije vratilo gotovo dvije trećine! Naposljetku, preostali Titovi gerilci uspjeli su se probiti u sjeverozapadnu Bosnu, a zahvaljujući iskazanoj odlučnosti u tim borbama zadobili su i daljnju potporu Saveznika.
Kolorirana snimka ulica Sarajeva iz 1941. godine – uz prevladavajuće nacističke zastave s kukastim križevima uočavaju se i hrvatske crveno-bijelo-plave tzv. „narodne zastave“. Planinski krajevi današnje Bosne i Hercegovine bili su idealno područje za razvoj gerilskih aktivnosti Titovih snaga tijekom Drugog svjetskog rata (čak pet od tzv. „sedam neprijateljskih ofenziva“ odigravalo se upravo na prostoru Bosne odnosno Hercegovine)
Mate Božić
O autoru:
magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.
