Lokalno, nacionalno, globalno
ŠVEDSKI POUČAK – KAD SE GOSTOPRIMSTVO OBIJE O GLAVU
Ne govorimo o Stockholmskom sindromu, nego o švedskom poučku – posljednjoj lekciji s migrantima.
To je bio veliki eksperiment, otvaranje vrata jedne uređene države u najboljoj namjeri, u uvjerenju da neće zloupotrijebiti tvoje povjerenje. Iz moje perspektive, to je idealna prilika, dobiti mogućnost početi ispočetka u državi koja ti plaća dok se ne snađeš, daje ti besplatno obrazovanje, priliku da radiš.
Ali ne i jednoj posebnoj skupini, koja iskače iz svih okvira.
Fanatici donose sa sobom svoj fanatizam. I njime kontaminiraju društvo koje ih je primilo.
“Integracija migranata nije uspjela, imamo paralelna društva” – morala se posuti pepelom švedska premijerka. Jer, nakon 2 desetljeća neselektivnog primanja migranata, shvatili su da se oni uopće nemaju namjeru integrirati. Oni uopće nemaju percepciju društva koje će im pružiti sve za ugodan život. Mozak im je već ispran.
S time na nema govora o osveti zbog kolonijalnog naslijeđa, jer Švedska nikad nije bila kolonijalna sila.
Skupine imune na integraciju
Neke (ne)ljude i (ne)kulture ne možeš integrirati. To su pretežno oni odrasli pod teškim brainwashem kojima ništa ne znači uređeno društvo koje ih želi primiti. Oni će možda neko vrijeme primate socijalnu pomoć, dok u tišini prave opake planove sa svojim prijateljima fanaticima kako rasturiti, destabilizirati, razbiti to društvo. Njih možeš staviti u najuređeniju okolinu, a da ih uopće ne privuče sama ideja da se prilagode i doprinose društvu koje ih je primilo. A ne da vraćaju taj dug pucnjavama na javnim mjestima i pljačkanjem stanovništva.
Radionice za fanatike
Milijuni se troše za integraciju tih migranata, ali očito su sve te radionice, program i seminari uzalud bačen novac. Šveđani u čudu gledaju nasilje bandi, povećanje kriminala u njihovoj inače pacifističkoj zemlji. Migrant nemaju sluha za njihovu visoku razinu demokracije, te socijalna i liberalna stajališta.
Paralelna društva znači da jedno društvo proizvodi, a drugo parazitira na prvom društvu. Švedska je možda dovoljno bogata da uzdržava svoje paralelno društvo, ali dokad? Oni žive u istoj zemlji, ali potpuno različitim realnostima. Kako spojiti Bliski istok i Skandinaviju? Očito je to nemoguća kombinacija, spoj nespojivog. Možemo pretpostaviti da kod nemogućnosti prilagodbe postoji visoka razina frustracije kod migranata, tako se ostaju pri starom mindsetu. Jer ipak je najteže promijeniti stanje uma.
Sigurno će se neki pojedinci prilagoditi, ali što to znači ako su to samo izolirani slučajevi? Slično kao u primjeru romskih zajednica u Hrvatskoj – većina njih će zadržati svoj parazitski način života, čekati socijalnu pomoć, prositi, terorizirati stanovništvo, provaljivati bakicama po Međimurju. I tu nema mjesta političkoj korektnosti, oni su generalno parazitska skupina. A to što se neki pojedinci uzdignu iznad toga, odluče obrazovati i inegrirati, znači da su uložili ogroman napor u odvajanje od svoje originalne zajednice i prešli iz društva koje parazitira u društvo koje stvara. Poput priče Zlatana Ibrahimovića, koji je dijete migranata. Ali on je ipak iznimka.
Neki podaci o švedskim migrantima
12 ljudi ubijeno samo u rujnu
134 naprave eksplodirale ove godine
Švedska je odmah iza Meksika po broju eksplozija
Od 10 milijuna stanovnika Švedske, čak 2 milijuna nije rođeno u toj zemlji.
Migranti čine većinu kriminalaca u Švedskoj, a broj ljudi koji žive u Švedskoj a nisu tamo rođeni, dosegao je petinu.
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com