Početna Kaštela „Jema svega – ka’ na Božić“ u Kaštelima!

„Jema svega – ka’ na Božić“ u Kaštelima!

388
UDIO

Vrijeme Božića prilika je da se podsjetimo kako su u Kaštelima nekada izgledali božićni običaji – koje baštinimo iz prošlosti udaljene od suvremenog doba, ali nam mogu biti i „podsjetnik“ za budućnost. Tako je ciklus božićnih blagdana započinjao Adventom i trajao sve do Sveta tri kralja, dok su tjedni između bili ispunjeni poklonima, pjesmom, pucanjem, kićenjem, molitvom i neizostavnim božićnim jelima. Tako je prema svečanom i bogatom božićnom ručku u Kaštelima i nastala poslovica: „Jema svega – ka’ na Božić!“ 

Bogati kaštelanski blagdanski stol; Kaštelanke i Kaštelani u svečanim narodnim nošnjama (stalni postav Muzeja grada Kaštela, izložba: „Božić u Kaštelima“, Muzej grada Kaštela)

Prema koautorima M. Domazetu i M. Vuletinu prije stotinjak godina na sam dan Božića u Kaštelima za ručak se pripremala božićna riža, luganige kuhane u juhi, kiseli kupus i pečena tuka, dok bi se od kolača na kaštelanskim stolovima našli: voćni štrudeli, slatki kaštelanski kolači i rafijoli. Prije samog objeda djeca bi obilazila rodbinu i čestitala im: „Porođenje Gospodinovo“, dok bi im oni poklanjali: bademe, kolače i sitni novac. Popodne bi mještani novcem također darivali i crkvenog remetu koji bi ih obilazio uz poziv: „Remetan kruva!“

Neizostavni dio Božića u Kaštelima (kao i danas!) je bilo pucanje: iz kanuncina tj. naprave za pucanje (lijevo), dok bi na Badnju večer pucali i lovci iz pušaka; Ukrasi za smrič kaštelanske obitelji Pera izrađeni od ispuhanoga stakla u obliku voća i orašastih plodova, početak 20. st. (Muzej grada Kaštela)

Međutim, vrhunac iščekivanja Božića je bio Badnji dan! Tada bi domaćice rano ujutro ustajale i frigale pršurate, a postilo bi se do večeri. Obično bi se tada na stolu našao bakalar ili neka druga riba i kupus „na lešo“. Za večeru bi okupljeni članovi obitelji izmolili krunicu, a domaćin bi zapalio svijeću u čaši ispunjenoj pšenicom. Potom bi svi uz božićne pjesme kitili bor (smrič) s jednostavnim jaslicama od kartona. Podno bora bi se ujutro našli i pokloni za djecu – kao dar malog Isusa.

Okićeno božićno drvce u kući sestara Šoulavy 30-ih godina 20. st., Kaštel-Lukšić; Jaslice „Dvorački Betlehem“ kaštelanske obitelji Omašić, prva polovica prošloga stoljeća (Muzej grada Kaštela)

Za razliku od današnjeg blagdana koji je bio obiteljski blagdan, čestitanja i posjete rodbini i prijateljima tzv. sīla bili su rezervirani za dane nakon Božića, kada su se pjevale božićne pjesme i zbijale šale. Stoga na božićna sīla običaj nisu imale ići obitelji koje su te godine izgubile nekog člana. Po Božiću slijede blagdani: sv. Stjepana, sv. Ivana, sv. Mladenaca i sv. Obitelji, dok bi na Staru godinu bila služena misa zahvalnica za godinu na izmaku, a svećenik bi na Novu godinu čestitao puku Mlado lito…

Kaštelanske crkve su za Božić bile osobito okićene: prve jaslice župe Kaštel-Novog iz 30-tih godina 20. st.; Božićno drvce i jaslice kaštelanske obitelji Žanić, 20-te godine prošloga stoljeća (M. Domazet i M. Vuletin: „Donjokaštelanska svakodnevica 1900. – 1939.“)

 

Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te Hrvatskog filozofskog društva. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Kastela.com