Početna Kaštela Ima li hrvatski nacionalni identitet „kaštelanski“ korijen!?

Ima li hrvatski nacionalni identitet „kaštelanski“ korijen!?

325
UDIO

Kulturna manifestacija Mjesec hrvatske knjige, koja se redovito održava od sredine listopada do sredine studenoga, ovoga puta je za Gradsku knjižnicu Kaštela bila prilika da brojne Kaštelanke i Kaštelane, a osobito one najmlađe, upozna s jednom zanimljivom knjigom objavljenom 2023./2024. pod naslovom Hrvatska u 30 priča. Napisali su je Zvonimir Frka-Petešić i Božo Skoko, a ilustrirao Vedran Klemens. Svakako, kako bi se s djelom mogla upoznati i svjetska javnost, prevedeno je na engleski te francuski jezik.

Djelo Zvonimira Frke-Petešića i Bože Skoke „Hrvatska u 30 priča“ je još od kraja 2023. godine na prvom mjestu ljestvice najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj u kategoriji publicističkih izdanja – Društvo, politika i povijest: naslovnica 2. dopunjenog izdanja (2024.) i popratne ilustracije Vedrana Klemensa

Kako se može zaključiti iz popratnog opisa izdavača „Hrvatska u 30 priča omogućit će čitateljima da iz potpuno drugačije perspektive dožive Hrvatsku i Hrvate…“, odnosno cilj ovoga djela je upoznavanje s glavnim značajkama hrvatskog identiteta na jedan suvremen način. Tako je jedno od pitanja koje se u knjizi postavlja i „zašto Hrvati toliko vremena provode ispijajući kavu“ ili „zbog čega su Šveđani nekada plašili malu djecu Hrvatima?“.

Šahirana polja (popularno zvana „kockice“) istaknute na naslovnici djela „Hrvatska u 30 priča“, uz crveno-bijelo-plavu zastavu, kao najprepoznatljiviji simbol hrvatskog nacionalnog identiteta

No, bez obzira na pristup i povijesni period, dvije su temeljne značajke nacionalnog identiteta: nacionalno ime i nacionalni simboli, između kojih su u hrvatskom slučaju svakako najprepoznatljivije „kockice“ odnosno šahirana polja. Zanimljivo je kakav odgovor na to pitanje nalazimo u spomenutoj knjizi iz 2024.:

„..Prema nekim drugim tumačenjima, hrvatski grb predstavlja bedem, zid, predziđe ili tvrđavu te je simbol obrane i snage. Dodamo li tome argumente jezikoslovaca da je ime Hrvat iranskog podrijetla, gdje je riječ Xъrvatъ (harw-at) izvorno označavala ‘onoga koji čuva’, odnosno ‘čuvara’, mogli bismo zaključiti da preklapanje imena i vizualnog simbola ima logike.“ (str. 72.)

Usporedba lokacija nekih mjesnih toponima s osnovnom „hrvat“ od sjevera Poljske (Charwatynia) do juga Grčke (Kharvata) s približnim lokacijama četiri ranosrednjovjekovna hrvatska plemena – u današnjoj Hrvatskoj/Bosni i Hercegovini, Češkoj i Ukrajini (M. Božić, „HRVAT” i “HRVATI” – OD TOPONIMA DO ETNONIMA, 2019.)

Pritom treba reći kako u kašupskom jeziku riječ „charwatynia“ označava stražarnicu, dok staropoljski izraz „charwat“ znači „gradski stražar“, pa bi točniji „prijevod“ općeg praslavenskog izraza „hrvat“ (kojeg su Slaveni preuzeli iz iranskih jezika) bilo utvrđeno mjesto – grad, gradina ili stražarnica, odnosno kaštel. Prema tome, hrvatsko ime – kao i grb Hrvatske sa šahiranim poljima – doista potječe upravo od tvrđave ili drugim riječima – KAŠTELA!

Slijed oblikovanja hrvatskog grba sa šahiranim poljima u habsburškoj pretenzijskoj heraldici od Krbavske bitke do prvih grbovničkih prikaza (M. Božić i S. Ćosić, „HRVATSKI GRBOVI: geneza-simbolika-povijest“, 2021.)

Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te Hrvatskog filozofskog društva. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Kastela.com