Početna Kaštela Kad se u Kaštelima igralo na franje, vatalo, kukalo…

Kad se u Kaštelima igralo na franje, vatalo, kukalo…

106
UDIO

Nedavni tragični događaji, koji su se dogodili upravo na zadnji dan nastave prvog polugodišta ove školske godine, zaprepastili su i skamenili svako dječje, roditeljsko i ljudsko srce u Hrvatskoj, pa i šire! Neobjašnjivi čin u kojem su stradali posve nedužni – djeca, u naše škole, obitelji, na ulice i trgove iznenada je uveo i neizrecivu tugu koja će nažalost obilježiti ovu godinu na izmaku. Dječji smijeh je utihnuo, a umjesto igre u školskim dvorištima zavladala je žalost!

U Republici Hrvatskoj je protekla subota – 21. prosinca 2024. godine – proglašena Danom žalosti zbog napada na učenike i djelatnike u Osnovnoj školi Prečko u Zagrebu u petak 20. prosinca. U napadu je stradala učiteljica i četvoro učenika, od kojih je jedno dijete preminulo…

No, kad sva zla ovoga svijeta na trenutak prevladaju, ostaje utjeha i nada, sjećanje na sretnije dane i vjera u bolje sutra! „A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.“ – upravo kako piše sveti Pavao u poslanici Korinćanima, dok njegove riječi odjekuju upravo uoči Božića! Doista, škole u Hrvatskoj i Kaštelima nekada su bile sretnije mjesto, a nadati se je kako će to opet postati, što ovisi o svima nama, od učenika i roditelja do nastavnika i cjelokupnog društva!

Zgrada pučke škole izgrađene u Novome na predjelu Lončarica – konačno završene 1911. godine i svečano otvorene kao trorazredne pučke škole; Nakon II. svjetskog rata ova prva donjokaštelanska osnovna škola nosila je ime „Ante Beretin“, a od 1991. godine do danas: „Bijaći“ – prema obližnjem arheološkom lokalitetu iz antičkog i starohrvatskog doba (desno: današnja nova školska zgrada)

Tako su se prije stotinjak godina, u školi u Kaštel-Novom, kao i u drugim školama desetljećima prije i poslije, djeca igrala „na franje“ – tj. kuglice od kamena, gline ili stakla. Cilj te igre bilo je „franju“ ubaciti u rupu u tlu ili „trat“ držeći „franju“ palcem i kažiprstom. Tko ostvari cilj stekne bod ili „punat“, a pobjednik igre je učenik s najviše „punata“. Osim toga, bile su popularne i igre „na vatalo“ kao i „na kukalo“, odnosno hvatanja i skrivanja.

Popularna dječja igra „na franje“ u kojoj bi pobjednik za nagradu najčešće dobio jednu „franju“ (desno: izgled suvremenih „franja“ koje su mogle biti od stakla, porculana pa čak i metala, a one najzanimljivije izrađene zvale bi se „lipojke“)

U prvoj igri djeca bi bila u kolu i prebrojavala se riječima: „an, ta, ti, ni, zo, raka, ti, ni, ana, tina, buf…“, a koga bi zatekao „buf“ taj bi morao hvatati ostale. Ona učenica ili učenik kojeg bi uhvatio zauzimao je mjesto hvatača i igra bi opet započinjala! Igra skrivača ili „na kukalo“ bi započinjala tako da bi jedno dijete skrilo pogled i neko vrijeme brojalo dok bi se ostala djeca skrivala u skrovišta. Onaj tko bude pronađen, traži idući put. Osim toga, u kaštelanskim školama igralo se i „na plovke“, „šalda kosti“, „Marija orbula“, „na zoge/zigarele“, „sudinke“, „biza/marka“ i naravno „priskakanja konopa“ ili „laštika“!

Uz igru „na lašt(r)ika“ školska dvorišta su nekada bila iscrtana kućicama s brojevima uz pomoć kojih se igralo „školice“: danas je sve te različite igre zamijenilo dječje univerzalno i nažalost jedino „sredstvo“ zabave – mobitel!

Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te Hrvatskog filozofskog društva. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Kastela.com