Početna Kaštela Kako je Štafilićevo zdanje postalo „dvorac Rotondo“?

Kako je Štafilićevo zdanje postalo „dvorac Rotondo“?

683
UDIO

Aktualne vijesti o prodaji utvrde iz 1508. godine – koja je postala jezgra nastanka današnjeg Kaštel-Štafilića – za astronomskih 3 300 000 eura pobudile su zanimanje za ovo povijesno zdanje zanimljive prošlosti. Naime, unatoč tvrdnjama u nekim medijima kako je izvorni vlasnik i graditelj – Stjepan Štafilić,  „podrijetlom s Krete, a u Trogir je došao u drugoj polovici 15. stoljeća“, djed utemeljitelja je bio trogirski postolar Stjepan Prvšić zvan Stafilia, a kasniji naraštaji su taj nadimak preuzeli kao ime roda.

Usporedba današnjeg, obnovljenog izgleda kaštela Rotondo u odnosu na 20. godine prošloga stoljeća kada se ispred zdanja nalazio javni nužnik (u desnom kutu fotografije)

Također, karakteristika ove građevine je prvenstveno njezina obrambena uloga – s obzirom na osmanlijsku opasnost uslijed koje je izgrađena, stoga se ne bi mogla nazvati „dvorcem“ što označava ladanjsko prebivalište namijenjeno povremenom boravku. Tako je nad ulaznim vratima kaštela uklesan natpis u kojem izričito stoji da je:

Stjepan Stafileo pod okriljem sv. Marka u vrijeme čestitog mletačkog vladanja umnožio sretno svoje imanje i iz temelja podigao za zaštitu svojih bližnjih da se u njemu sklone protiv najopasnijih neprijatelja kršćanskog imena i ostavlja ga trojici svojih zaslužnih sinova Petru, Jakovu i Ivanu…

Početni izgled kaštela kojeg je dao podići Stjepan Štafilić 1508. godine (V. Klišmanić: „Nastanak donjokaštelanskih utvrda i njihovo egzistiranje do Kandijskog rata“, 2021.); Grbovi izvornih vlasnika iz roda Štafilić na utvrdi i u Muzeju grada Kaštela s prikazom grozda grožđa – grčki „staphile“

Naposljetku, kako je kaštel kojeg je podigao Stjepan Štafilić početkom 16. st. u međuvremenu postao vlasništvo obitelji Rottondo, imenom koje se i danas u narodu naziva? Naime, kako je ostalo zabilježeno samo je Stjepanov sin najstariji sin Petar imao djecu – četiri kćeri, pa je kaštel prešao u vlasništvo njihovih muževa, točnije obitelji: Casotti, Andreis, Zavorović i Ferro. Zanimljivo je, kako navodi V. Klišmanić, da su Stjepanove unuke na ostavinskoj raspravi svoje iskaze davale na hrvatskom jeziku.

Plavo šrafirani grbovni štit heraldičkog znamenja roda Rottondo (s govorećim simbolom kola), zatim grb kojeg 1873. donosi Heyer von Rosenfeld i suvremena rekonstrukcija grbovnog štita crvene boje – prema H. von Rosenfeldu ta je obitelj u Trogir pristigla iz Ravenne, dok ime Kolo (Colo) – za koga se udala Ursa Casotti – na hrvatskom jeziku znači isto što i prezime Rottondo

Petrova kći Ivanica Štafilić je sa suprugom Dujmom Casotti imala troje djece, dva sina te kći Ursu rođenu 1520., koja se udala za trogirskog plemića Kola Rottonda. Petrova unučad je 1553. razdijelila imovinu tako da je kaštel jednim dijelom došao i u posjed obitelji Rottondo. Konačno su se 1650. sve druge obitelji, koje su bile suvlasnice zdanja, uz naknadu odrekle svoga dijela u korist roda Rottondo, po kojem ovaj nesuđeni dvorac i danas nosi ime!


Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te Hrvatskog filozofskog društva. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com