Tijekom ranog srednjeg vijeka na obalama Jadrana izmjenjivale su se kulture, religije, etničke skupine u tolikoj mjeri da se unutrašnjost provincije Dalmacije, koja je iznjedrila posljednjeg priznatog zapadnorimskog cara (Julija Nepota), u prvoj polovici 9. st. nazivala jednostavno „Sclavenia“ tj. zemlja Slavena. Na zapadu su Apeninski poluotok preplavili germanski (i heretički) Goti, Langobardi, a potom i katolički Franci.
Za razliku od tih „barbara“, pogansko slavenstvo je na istočnom Jadranu ostavilo jezične i religijske tragove. Perun, koji je bio slavenski poganski bog – ratnik, u kršćanskom tumačenju je dobio ime sveca Ilije (gromovnika) ili svetog Mihovila (zapovjednika anđeoske vojske). Na mjestima štovanja Peruna nastajale su kršćanske crkve posvećene sv. Jurju, sv. Mihovilu ili sv. Iliji. Tako su nekadašnji pogani vidjeli u kršćanskim svecima osobine božanstva kojeg su do tada štovali, te su lakše prihvaćali novu religiju – kršćanstvo.
Neke od tih primjera nalazimo i u Kaštelima – kao što su crkva Sv. Jurja na Putalju, a možda i Sv. Mihovila u Lažanima. Zanimljivo je kako se u potonjoj crkvi, izgrađenoj u 11. stoljeću, na spomendan sv. Marka 25. travnja tradicionalno obavlja blagoslov polja. Naime, upravo u drugoj polovici travnja slavensko pogansko božanstvo Jarilo (Perunov sin), prirodi donosi plodnost.
U isto starohrvatsko doba, stigao je i posljednji val u nizu germanskih naroda koji su zapljuskivali obale današnje Italije. Riječ je o Vikinzima ili Varjazima, odnosno Normanima, koji su se na samom jugu „talijanske čizme“ učvrstili oko 1046. godine. Smatra se kako je pri tom presudnu ulogu odigralo poznato mjesto hodočašća na brdu u Apuliji koje je dobilo naziv Gargano, također posvećeno sv. Mihovilu!
JESTE LI ZNALI? – Kako je normanski grof zarobio neimenovanog hrvatskog kralja…
Normanski vojskovođa Amiko II., grof od Giovinazza (grada u blizini Barija), zaposjeo je 1074. godine, možda nakon neuspješne opsade Raba, gradove Biograd, Nin, Split, Trogir i Zadar te, prema zapisu papinskog legata Gerarda iz studenoga 1074., zarobio neimenovanog hrvatskog kralja – vjerojatno Petra Krešimira IV.
Mate Božić
O autoru:
magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.
