Početna Kaštela Lukšićanin „jači od mora“, ali ne i slapova Niagare!?

Lukšićanin „jači od mora“, ali ne i slapova Niagare!?

621
UDIO

Kada je riječ o pojedincima koji nadahnjuju jedan Lukšićanin je nesumnjivo i danas među njima. Doista, 142 puta biti državni prvak u različitim plivačkim disciplinama (ujedno 51 put obarati državne rekorde na 1500 i 400 m), uz više od 200 reprezentativnih nastupa; preplivati La Manche u 64. godini života, a iduće godine etapno plivati tisuću kilometara duž obale Hrvatske od Savudrije do Prevlake (i time postaviti svjetski rekord) te naposljetku sa 67 godina za 50 sati „pokoriti“ more od Tunisa do Sicilije, mogao je samo jedan čovjek…

Veljko Rogošić (Kaštel-Lukšić, 1941. − Split, 2012.) u svojem „prirodnom okruženju“, započeo je plivačku karijeru 1959. u PK „Jadran“ iz Splita; Rogošićev posljednji plivački podvig – maraton od rta Bon u Tunisu do zapadnih obala Sicilije dug 171 kilometar, isplivan 20.-22. srpnja 2008. godine

Naravno, riječ je o maratonskom plivaču Veljku Rogošiću, rođenom u Kaštel-Lukšiću 21. srpnja 1941. godine. Uoči obljetnice njegova rođenja, vrijedno je prisjetiti se čime je zadužio rodna Kaštela: na Mediteranskim igrama 1963. osvojio je dvije srebrne medalje (Olimpijski komitet tri puta mu je dodjelio najveće olimpijsko priznanje za postignute rezultate), a dvostruko zlato na Balkanskim igrama; 1972. godine proglašen je najboljim maratoncem svijeta, dok iduće godine treći put uzastopno osvaja trostruku titulu prvaka svijeta, pa tako u Veljkovo trajno vlasništvo prelazi i srebrni pokal.

Lik Veljka Rogošića na plakatu za nagradni natječaj bezalkoholnog pića Pipi; Na svečanom dočeku u Splitu 1974. nakon preplivane dionice Hvar – Split (43 kilometra). Legendarni „morski čovik“ bio je inspiracija za niz ostvarenja, između ostalih knjige i istoimenog dokumentarca „Jači od mora“ te radio-drame „Maratonac“

Kao što je Rogošić bio nezaustavljiv hrvajući se desetljećima s morskim valovima, tako je nezaboravan i kao prvi „sportski maneken“ – snimio je 127 reklamnih spotova, među kojima se osobito ističe televizijska reklama za bezalkoholno piće Pipi. No, jedan od njegovih najupečatljivijih podviga dogodio se 1975., kada je bez „po muke“ svladao dionicu od Visa do Splita – tada je Rogošića u splitskoj luci dočekala „puna Riva“, a dobio je i Titov zlatni sat.

Za svoja plivačka postignuća Rogošić je dobio brojna priznanja, među kojima i nagradu „Grb grada Splita“ 1974. godine (lijevo) te 1977. „Zlatni grb grada Trogira“ (desno). Za razliku od današnjeg splitskog grba, koji uključuje i lik Sv. Duje, gradski grb u socijalističkom periodu je na istom mjestu imao zvijezdu petokraku, dok grb Trogira tada nije sadržavao lik svetog Ivana Trogirskog na gradskim vratima – kao što se tradicionalno prikazuje, a umjesto zvijezde repatice imao je (socijalističku) petokraku zvijezdu (sredina)

Jedini trenutak kada je Rogošić bio prisiljen odustati od cilja dogodio se daleko od morskih obala. Naime, želeći preplivati rijeku Niagaru upravo ispod glasovitih slapova, na samoj granici između SAD-a i Kanade, Veljko je u tome bio spriječen. Zaustavljen ne svojom voljom, nego zabranom gremija američkih stručnjaka koji su smatrali da je taj čin za čovjeka nemoguć. No, da su poznavali „morskog čovika“ iz Lukšića zasigurno bi zaključili drukčije!

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.