Početna Kaštela Tko je Lukšić očuvao od kolere, a istoimeni predak Kaštelima podario prvi...

Tko je Lukšić očuvao od kolere, a istoimeni predak Kaštelima podario prvi perivoj?

1008
UDIO

Kao što nevolja nikada ne dolazi sama, tako su i visoke vrućine, kojima svjedočimo i ovih tjedana, u 19. stoljeću Dalmaciji donijele još jednu nepogodu – pošast kolere! Naime, kako navodi F. Baras nakon velikih ljetnih vrućina sredinom mjeseca srpnja 1836. naglo je zahladilo, a u splitsku luku iz Trsta je doplovio teretni jedrenjak. Splićani koji su iskrcavali zaraženu robu već su sutradan osjetili malaksalost, otupjelost, vrtoglavicu…tj. simptome kolere!

Izvještaj splitskog liječnika dr. Frane Lanze o epidemiji kolere u Dalmaciji 1836. godine (F. Baras, „Azijski bič tri puta harao Dalmacijom“, Vijenac, 2020.); Prikupljanje tijela žrtava kolere u Palermu 1835. godine

Ipak, prijedlog za uvođenje karantene jednog od gradskih liječnika – Franje Lanze, koji je posumnjao na tada još slabo poznatu bolest, nije bio uvažen. Tako se opasna zaraza, koja se do 1817. pojavljivala samo na području ušća Gangesa u Indiji, vrlo brzo proširila Splitom i poharala grad. Podaci govore kako je od 9 000 žitelja, tada oboljelo 413, dok ih je ozdravilo 236, a umrlo 177. Istodobno, drugi jedrenjak sa zaraženim mornarima iz Trsta doplovi u Šibenik, a neki od njih pristignu u Trogir i tu prošire zarazu.

Trogir u prvoj polovici 19. stoljeća (litografija), paronama izrađena prema ctrežu nastalom 1843.-1845. (autor: Johann Högelmüller)

Zaraženi koji su pobjegli iz Trogira pošast donesu u Prapatnicu, a potom je oboljeli prošire i na područje Muća. Međutim, tamošnji posjednik Sebastijan Cambj naredio je strogu izolaciju kuće oboljelih i tako spriječio daljnje širenje. Trogirani nisu bili te sreće, jer ih je od 331 oboljelih umrlo čak 196. Nakon Šibenika, kolera zahvati i Skradin, dok se upravo tada Marko Ćipiko vraćao u Kaštela iz Skradina preko Šibenika i Trogira.

Grb bračke obitelji Michieli (kako ga donosi Trogiranin J. Bufalis u svom heraldičkom djelu iz 18. st.): braća Vicko, Frane, Ivan, Pavao i Jerolim Michieli bili su 1659. primljeni u plemićko vijeće grada Trogira, dok se potonji vjenčao s Katarinom Vitturi – njihov sin Nikola Michieli Vitturi postao je začetnikom zasebnog ogranka obitelji ujedinjujući oba prezimena; Detalj karte A. Barbierija s prikazom Kaštel-Lukšića iz 1745., kada Vitturijev perivoj još nije postojao!

Tako je početkom kolovoza 1836. kolera nakon okolnih mjesta naposljetku zahvatila i Kaštela. Zanimljivo je kako je od svih današnjih sedam kaštelanskih naselja, u tom prvom pohodu kolere ostao pošteđen jedino Lukšić. Naime, kao i u slučaju Muća, lokalni posjednik Šimun Michieli Vitturi* naredio je strogu izolaciju čitavog mjesta, tako da kolera ovaj put ipak nije prodrla u središnji dio Kaštela!

Zanimljivo predavanje o povijesti parka Vitturi koje je (u okviru manifestacije “Rendez-vous aux jardins”) 3. lipnja 2022. godine održao muzejski savjetnik M. Klaić. Uz predavanje je pripremljena i prigodna izložba slika, fotografija, karata i katastarskih planova s prikazima parka u Lukšiću

*JESTE LI ZNALI? – Kako se Vitturijev park u Kaštelima po važnosti može mjeriti s čuvenim dubrovačkim arboreturom Trsteno…

Vjerojatno sredinom 18. st. Šimun Micheli Vitturi (istoimeni djed posjednika Šimuna) utemeljio je prvi perivoj u Kaštelima, koji je 1968. proglašen spomenikom kulture – kao i Garanjinov park u Trogiru, Borellijev u Svetom Filipu i Jakovu te Gučetićev u Trstenom!

Danas zapušteni ulaz u Park Vitturi u Kaštel-Lukšiću, koji je pod oznakom Z-4309 zaveden kao nepokretno kulturno dobro (kulturno-povijesna cjelina) Republike Hrvatske: iako je doživio preinake, glavninu izvornih biljaka (lovor, čempres, bor, šimšir) u perivoju nalazimo i danas; Grančice lovora u okviru hrvatske municipalne heraldike nalazimo na primjeru grba općine Lovran na Kvarneru (desno)

Mate Božić

O autoru:

Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike. Saznanja prezentira u okviru Škole heraldike i Male škole filozofije (povremeno održavane u Klisu i Solinu) te u kolumnama na web-portalima, uključujući i Kastela.com.