Pogledom na brda Opor i Kozjak uočava se prirodna granica kaštelanskog priobalja i zaleđa, točnije Zagore. Naime, iako se izraz Dalmatinska zagora danas proširio na cjelokupno zaleđe dalmatinskih priobalnih gradova od Zadra do Neretve, prema zaključku K. Kužića izvorna riječ Zagora odnosi se na dosta uži prostor „omeđen bilima Trtra, Velikog Jelinka, Kozjaka, Mosora, područjem Poljica, rijekom Cetinom i Cetinskom krajinom, bilom Svilaje i Moseća, područjem Petrova polja te kanjonom rijeke Čikole“.

Tako je daleke 1677. godine zabilježena „međa bila od starine“ (Zagore i šireg kaštelanskog područja) na sljedeći način: „…na Vratkoviće, na Labin, na Popoviće, na Bristivicu, na Radošić, na Vučivicu, na Prugovo…“. Ta dva, društveno, krajobrazno i klimatski, posve različita svijeta stoljećima su se na različite načine sudarala, ali prema potrebi i surađivala, osobito kada im je prijetila izvanjska ugroza. Jedan takav primjer bilježimo početkom 19. st., tj. u Napoleonovo doba.

Naime, kako ističe F. Baras, na francuskom dvoru je krajem svibnja 1806. za područje tek stečene Dalmacije izdan proglas o osnutku „Kraljevske dalmatinske legije“. No, najavljeno novačenje Dalmatinaca za potrebe Napoleonove vojske je tijekom kolovoza dovelo do otvorene pobune u Kreševu, Katunima te splitskom okrugu, a osobito Kaštelima – nakon što su Francuzi uveli konje u župnu crkvu Štafilića. Mobilizacija je istovremeno uzbunila i Zagorane, koji su prvo protjerali pristaše Francuza.

Zabilježeno je kako su se pobunjenici okupljali na području zagorske župe Čvrljevo (u Kladnjicama i Divojevićima), a udruživši se s onima iz Brštanova, Lećevice, Nevesta, Ogorja, Radošića i Sitnoga nastao je odred od 500 ustanika koji je 14. rujna došao u pomoć pobunjenim Kaštelanima. Zajednički plan im je bio napasti Trogir, odnosno tamošnju francusku vojnu posadu. Razmjestivši se po kućama i krčmama Donjih Kaštela, naposljetku nije učinjeno ništa, pa su se Zagorani na nagovor glavara Kaštela vratili natrag. Usput su u Labinu porušili kuću francuskog pristaše i pandurskog harambaše Bariše Zovića!

Mate Božić
O autoru:
Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike. Saznanja prezentira u okviru Škole heraldike i Male škole filozofije (povremeno održavane u Klisu i Solinu) te u kolumnama na web-portalima, uključujući i Kastela.com.