Početna Kaštela Dan kada su hrvatska Kaštela postala talijanski „Castelli“!

Dan kada su hrvatska Kaštela postala talijanski „Castelli“!

16
UDIO

Jedan od nesumnjivo sramotnih dana hrvatske povijesti bio je 18. svibnja 1941. kada se potpisivanjem Rimskih ugovora novouspostavljena Nezavisna Država Hrvatska – u odnosu na granice Banovine Hrvatske iz 1939. godine – u korist tadašnje Kraljevine Italije jednostavno odrekla značajnog dijela vlastitog teritorija: na sjevernom Jadranu dijelova Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara, a u Dalmaciji zadarskog arhipelaga i obale od Novigradskoga mora do područja istočno od Splita, uključujući i sama Kaštela!

Dio područja Pokrajine Split („Provincia di Spalato“) za talijanske okupacije tijekom II. svjetskog rata – Kaštela (oko 13 tisuća stanovnika ukupno) su se dijelila na tri općine: „Castelli“ (Kaštel-Sućurac) – 3 500 stanovnika, „Castel Vitturi“ (Kaštel-Lukšić) – 4 000 stanovnika, „Castella Inferiore o Castel Vecchio“ (Donja Kaštela ili Kaštel Stari) – 5 500 stanovnika

Tako se tisućljetni prostor prvih začetaka hrvatske državnosti na kojemu se kroz stoljeća oblikovao i hrvatski narod odnosno nacija zajedno sa obalnim zaleđem do rijeke Zrmanje i Drniša kao i svim srednjodalmatinskim otocima (osim Brača i Hvara), te južnojadranskim otocima poput Korčule i Mljeta jednim potezom pera odjednom našao u sastavu fašističke Italije, kojoj nije pripadao ni po povijesnom, a niti po nacionalnom pravu.

Prikaz novostečenih krajeva Kraljevine Italije na zemljovidu objavljenom 1941. godine sa starim („ex confine“) i novim granicama („nuovo confine“) koje ipak nisu bile duga vijeka, točnije do kapitulacije Italije početkom rujna 1943. godine; Fašistički prefekt (upravitelj) Splitske pokrajine Valerio Paola Zerbino (1905. – 1945.) koji je na toj dužnosti bio od lipnja 1941. do kolovoza 1943.

Donja Kaštela su time postala općina „Castella Inferiore o Castel Vecchio“, Kaštel-Lukšić – „Castel Vitturi“, a Kaštel-Sućurac – „Castelli“. Tri kaštelanske općine potalijančenih naziva tvorile su i službeno od svibnja 1941. dio splitske provincije tzv. Guvernorata Dalmacije koji se protezao od Zadra do Kotora. Ipak, „Provincia di Spalato“ je od ukupno 128 400 žitelja brojila tek oko 3 000 Talijana, odnosno 2,3 % stanovništva što nabolje svjedoči o okupacijskoj prirodi Rimskih ugovora i cjelokupne talijanske uprave.

Talijanski iredentistički dvojac iz Kaštela: Antonio Cippico (1877. – 1935.) i Arnolfo Bacotich (1875. – 1940.); Naslovnica časopisa „Archivio storico per la Dalmazia“, kojeg su Cippico i Bakotich zajedno pokrenuli 1926. u Rimu s ciljem dokazivanja talijanstva dalmatinske obale

Ipak, to nije smetalo Mussolliniju da u Splitu i Trogiru otvori škole na talijanskom jeziku, osigura zaposlenje za “povratničke” obitelji iz Italije, a za prefekta postavi Valeria Paola Zerbina, člana talijanske fašističke partije rođenog na sjeveru Italije. Iako je Zerbino – kako bi slomio otpor talijanizaciji – predlagao istjerivanje cjelokupnog hrvatskog pučanstva, u rujnu 1943. dogodilo se zapravo suprotno, dok je „Provincia di Spalato“ tek mjesec dana nadživjela svog prvog upravitelja. Tako su i snovi žestokih talijanskih iredentista iz Kaštela – Antonia Cippico i Arnolfa Bacoticha – naposljetku doživjeli svoj neslavan kraj!

Vidoisječak posjeta Pavelićeve delegacije Rimu povodom potpisivanja Rimskih ugovora između Kraljevine Hrvatske/NDH i Kraljevine Italije na današnji datum 18. svibnja 1941. godine

 


Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com