Hrvatski jezik je od svoga nastanka kroz stoljeća bio „izrican“ na nekoliko pisama: latinici, glagoljici, bosančici te arabici. Iako je latinica pismo udomaćeno u krajevima od Drave do Jadrana još od rimskoga doba, kojim su se bilježila i imena prvih hrvatskih vladara (Mislava, Trpimira, Branimira…), prvi sačuvani veći tekstovi na hrvatskom pisani latinicom potječu tek iz prve polovice 14. stoljeća.

No, prevladavajuće pismo kojim se pisalo hrvatski tijekom srednjega vijeka bila je (od latinice) puno mlađa glagoljica. Najpoznatiji takav pisani spomenik je Baščanska ploča s prijelaza 11./12. st., zatim najstariji zakonik napisan na hrvatskom – Vinodolski (iz 1288.), najstarija knjiga tiskana u Hrvatskoj (iz 1483.)…itd. Hrvatski jezik vrlo rano nalazimo zapisan i na bosančici – hrvatskoj inačici ćirilice: Humačka ploča (11. ili 12. st.), natpis Povaljskoga praga (iz 1184.), natpis bana Kulina i omiškoga kneza Miroslava…

Zasebna varijanta ćirilice specifična za hrvatski prostor – bosančica, konačno se oblikovala do kraja 15. st., a širila se najviše zahvaljujući bosanskim franjevcima. Njezine posebnosti (u odnosu na primjerice srpsku ćirilicu) oblikovale su se pod utjecajem glagoljice. Naposljetku, osmanlijskim osvajanjima proširilo se i arapsko pismo, a varijanta tog pisma prilagođenog hrvatskom jeziku naziva se arabica. Tako je krajem 16. st. nastala pjesma ljubavnog sadržaja „Hırvat türkisi“ (Hrvatska pjesma/Pjesma na hrvatskom).

Tragove tih različitih kulturnih utjecaja nalazimo i u Kaštelima: na latiničnom natpisu s crkvice Sv. Nikole u Starom iz 11. st. iznad slova „c“ (u terminu „tepči“) uočava se vijugavi (dijakritički) znak, što upućuje na prilagodbu latinskog pisma hrvatskom jeziku. Vjerski pisac Marko Andriolić iz Kaštel-Novog bio je (između 1543. i 1550.-ih) redaktor trećeg izdanja Lekcionara Bernardina Splićanina, a ta inkunabula ima svoje uzore u glagoljičnim tekstovima. Naposljetku, najstarija sačuvana kaštelanska matrikula (pravilnik) – ona Bratovštine Gospe od Dolca u Sućurcu iz 1545. godine, bila je pisana upravo bosančicom.

Mate Božić
O autoru:
magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.