Početna Kaštela Što je Kaštelanin ponio iz Rusije!?

Što je Kaštelanin ponio iz Rusije!?

672
UDIO

Uz skorašnju nesretnu „obljetnicu“ početka ruske agresije na Ukrajinu, zanimljivo je prisjetiti se povijesne epizode otprije dva stoljeća, koja se „pružala“ euroazijskim kontinentom, od Jadrana do Petrograda, tj. od Kaštela do Rusije. Naime, jedna malo manje poznata povijesna činjenica govori kako je početkom 19. stoljeća župnik Kaštel-Štafilića don Mijo Ivakić (ili Ivaka), kao veliki protivnik francuske (Napoleonove) vlasti, iz Kaštela prebjegao Rusima te s ruskih brodova na Jadranu pozivao svoje sumještane da im se pridruže.

Europski kontinent 1812. godine s prikazom Napoleonovog Francuskog Carstva (ljubičasto) i svih zemalja (uključujući i veći dio hrvatskih krajeva) koje su bile saveznice Francuske uoči Napoleonovog pohoda na Rusiju 1812. godine (područje uokvireno crvenom linijom od Španjolske, preko Apeninskog poluotoka i Srednje Europe do Baltika i istočnih granica Austrijskog Carstva u današnjoj Ukrajini i Rumunjskoj)

Kako je ta srednjodalmatinska pobuna protiv „bezbožnih“ Francuza završila neuspjehom ruski brodovi su se ubrzo povukli iz Jadranskog mora, a s njima je u Rusiju – točnije Sankt-Peterburg (koji se 1914.–1924. nazivao Petrograd, a 1924.–1991. Lenjingrad) došao ne samo borbeni kaštelanski župnik, nego i zadnji poljički veliki knez Ivan Čović. Naime, mala Poljiica su također, uz podršku Rusa koji su tada držali otok Brač, početkom lipnja ustala protiv francuske vlasti i nakon kratke, ali vrlo krvave borbe, izgubila bitku, a time i dugo čuvana prava i slobodu.

Područje povijesne Poljičke kneževine između Splita i Omiša, rijeke Cetine i Jadranskog mora, koja je stoljećima uživala određenu autonomiju – poništenu početkom 19. st. (gore lijevo); Današnja administrativna razdioba poljičkog kraja između niza gradova i općina u Republici Hrvatskoj (dolje lijevo) te 19 župa poljičkog dekanata Splitsko-makarske nadbiskupije (utemeljenog 1957.) – danas jedinog traga nekadašnje poljičke autonomije (dolje desno); Suvremena rekonstrukcija nekadašnjeg grba Poljičke knežije s likom sv. Jurja koji ubija zmaja

Od tada je stoljetna „općina poljička“ bila razdijeljena između Splita, Sinja i Omiša, da bi njezino jedinstvo 1907. bilo nakratko obnovljeno, a krajem II. svjetskog rata, tj. 1945. godine opet dokinuto, kao što je i danas. Kako bilježi F. Bego sakramente umirućih zadnjem poljičkom knezu Čoviću, koji se nikada nije vratio u rodni kraj, podijelio je u Sankt-Peterburgu upravo Kaštelanin Mijo Ivakić, a potom je i njegovu kneževsku odoru – vrativši se 1815./1819. u Dalmaciju, donio u opljačkana i razorena Poljica.

Izgled matrikule splitske bratovštine sv. Roka iz 1762., sastavljene na talijanskom i hrvatskom jeziku – do naslovnice je srebrna reljefna slika pod kojom je ugraviran natpis: “San Rocus ex Votis Spalatensis”; J. Pera smatra da je kult sv. Jurja (odnosno sama bratovština) u Štafiliću prenesen iz potkozjačkog naselja Žestinj gdje se također nalazi drevna crkva posvećena sv. Jurju (desno) – bratovština sv. Jurja u Štafiliću postojala je do perioda francuske vlasti

Prema istom autoru don Ivakić (1759. – 1831.) iz Štafilića – koji je prevodio Sveto pismo na hrvatski jezik – potjecao je iz kaštelanskog roda Grubišić ili Jurjetinović, odnosno kuće „Ivaka“, kojoj je pripadao i don Ivan Grubišić Jurjetinović Ivaka (rođen u Štafiliću 1706. godine). Potonji je bio župnik Starog (1757.-1770.) i „vice-parok“ Gomilice (1741.), a kao mladi svećenik prepisao je pravilnik štafilićke bratovštine sv. Jurja od Žestinja „lijepim hrvatskim jezikom“.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.