Uz skorašnju nesretnu „obljetnicu“ početka ruske agresije na Ukrajinu, zanimljivo je prisjetiti se povijesne epizode otprije dva stoljeća, koja se „pružala“ euroazijskim kontinentom, od Jadrana do Petrograda, tj. od Kaštela do Rusije. Naime, jedna malo manje poznata povijesna činjenica govori kako je početkom 19. stoljeća župnik Kaštel-Štafilića don Mijo Ivakić (ili Ivaka), kao veliki protivnik francuske (Napoleonove) vlasti, iz Kaštela prebjegao Rusima te s ruskih brodova na Jadranu pozivao svoje sumještane da im se pridruže.

Kako je ta srednjodalmatinska pobuna protiv „bezbožnih“ Francuza završila neuspjehom ruski brodovi su se ubrzo povukli iz Jadranskog mora, a s njima je u Rusiju – točnije Sankt-Peterburg (koji se 1914.–1924. nazivao Petrograd, a 1924.–1991. Lenjingrad) došao ne samo borbeni kaštelanski župnik, nego i zadnji poljički veliki knez Ivan Čović. Naime, mala Poljiica su također, uz podršku Rusa koji su tada držali otok Brač, početkom lipnja ustala protiv francuske vlasti i nakon kratke, ali vrlo krvave borbe, izgubila bitku, a time i dugo čuvana prava i slobodu.

Od tada je stoljetna „općina poljička“ bila razdijeljena između Splita, Sinja i Omiša, da bi njezino jedinstvo 1907. bilo nakratko obnovljeno, a krajem II. svjetskog rata, tj. 1945. godine opet dokinuto, kao što je i danas. Kako bilježi F. Bego sakramente umirućih zadnjem poljičkom knezu Čoviću, koji se nikada nije vratio u rodni kraj, podijelio je u Sankt-Peterburgu upravo Kaštelanin Mijo Ivakić, a potom je i njegovu kneževsku odoru – vrativši se 1815./1819. u Dalmaciju, donio u opljačkana i razorena Poljica.

Prema istom autoru don Ivakić (1759. – 1831.) iz Štafilića – koji je prevodio Sveto pismo na hrvatski jezik – potjecao je iz kaštelanskog roda Grubišić ili Jurjetinović, odnosno kuće „Ivaka“, kojoj je pripadao i don Ivan Grubišić Jurjetinović Ivaka (rođen u Štafiliću 1706. godine). Potonji je bio župnik Starog (1757.-1770.) i „vice-parok“ Gomilice (1741.), a kao mladi svećenik prepisao je pravilnik štafilićke bratovštine sv. Jurja od Žestinja „lijepim hrvatskim jezikom“.
Mate Božić
O autoru:
magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.