Početna Kaštela Kaštelanin koji je dao život za bližnjega svoga…

Kaštelanin koji je dao život za bližnjega svoga…

1005
UDIO

Upravo započeta praksa aktualnog gradonačelnika obilaska pojedinih dijelova kaštelanskih naselja imala je za svoj prvi cilj Rudine na području Kaštel-Novog, a smještene u blizini svetišta Gospe Stomorije. No, malo je poznato kako je taj dio Kaštela, uz drevnu crkvicu posvećenu Mariji i glasoviti Biblijski vrt dao i Kaštelanina za kojeg se s pravom može reći kako je u suvremeno doba svojom sudbinom posvjedočio Isusov naputak iz Ivanova evanđelja: „ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio…“

Crkva svetog Leopolda Bogdana Mandića (lijevo) u kaštelanskom naselju Rudine (desno) udaljena je tri kilometra od središta Kaštel-Novog. Temelji nove crkve u tom dijelu Kaštela („iznad magistrale“) blagoslovljeni su 10. rujna 1995., a crkvu je 23. kolovoza 1998. posvetio tadašnji nadbiskup njemačkog Paderborna Johannes Joachim Degenhardt

Tako je krajem prošlog mjeseca sud u Sarajevu donio pravomoćnu presudu za sedmoricu pripadnika srpskih paravojnih postrojbi iz Bosne i Hercegovine i to na ukupno 91 godinu zatvora. Zločin kojeg su navedeni počinili ratne 1993. godine bilo je hladnokrvno ubojstvo skupine civila koje su u mjestu Štrpci kod Višegrada oteli iz vlaka na liniji Beograd – Bar. Upravo 27. veljače 1993. pripadnici vojske tzv. Republike Srpske su na osnovi njihovih muslimanskih imena i prezimena iz spomenutog vlaka izdvojili 19 putnika.

Fotografija Tome Buzova (1940. – 1993.) i izvorna spomen-ploča postavljena u njegovu čast 2016. godine na zgradi u kojoj je živio s obitelji na svojoj beogradskoj adresi (Ulica Milutina Milankovića 42); ploča je bila nedavno nezakonito uklonjena, a potom ponovno postavljena!

Jednog od tih putnika, mladića koji se na taj način – samo zbog svoje etničke pripadnosti – našao na „listi za odstrel“ hrabro je zamijenio rođeni Kaštelanin – Tomo Buzov iz Rudina, koji je u to vrijeme, kao umirovljeni časnik JNA već dugo vremena živio u Beogradu. Naime, Buzov je iz glavnog grada Srbije krenuo prema Crnoj Gori, gdje se njegov sin Darko nalazio na odsluženju vojnog roka, ali umjesto do sina vlak ga je odveo ravno u smrt. Kako sam Darko ističe, dok su ostali putnici toga vlaka šutjeli, njegov otac je predosjetio što će se dogoditi…

„U sjećanje na čovjeka koji nije mogao šutjeti. Jednog od tisuću“ – kako je zapisano na ploči kojom je 23. rujna 2015. godine jedan od pontona Marine Kaštela u Gomilici (desno) nazvan imenom Tome Buzova

Kada su krvnici počeli iz vlaka izvoditi izabrane žrtve Tomo Buzov je povukao jednoga od njih na svoje putničko mjesto te se sam, umjesto njega, pridružio koloni smrti. Dok su ostali iz te grupe bili pretučeni, vezani žicom te nedaleko od Višegrada ubijeni vatrenim oružjem, a tijela im bačena u rijeku Drinu, Darko Buzov (prema svjedočanstvu jednog od počinitelja) smatra kako su njegovog oca kao nezgodnog svjedoka, uočivši iskaznicu časnika JNA, zločinci likvidirali već nakon same otmice!

Priča o zločinu počinjenom 27. veljače 1993. i požrtvovnom činu Tome Buzova riječima i iz perspektive njegova sina Darka (videouradak: Balkan Investigative Reporting Network)

 

Mate Božić

O autoru:

Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumnama web-portala, uključujući i Kastela.com.